Bosna zove, a i Hercegovina

Ovogodisnji dolazak u Bosnu ce biti drugaciji od svih ostalih. A bilo ih je mnogo drugacijih – kad sam se prvi put vratila kuci iz Afganistana, kad sam prvi put dovela Robina i cetveromjesecnu Saru, kad sam prvi put dosla na mamin grob.

Ovaj put ce ipak, mozda biti najtezi. Jer sad cu prvi put doci i na mamin i tatin grob, i u praznu (i opustosenu) roditeljsku kucu u Bugojnu.

Prosle godine, u oktobru, tek nekoliko dana nakon tatine smrti, i zadnju noc prije nego sto smo se ja i Sara trebale vratiti u Tajland, bila je racija policije i specijalaca iz Travnika na nasu kucu. Za one koji ne znaju – moj brat vec godinama nabavlja i preprodaje drogu. Po policijskim izvjestajima, uglavnom marihuanu i speed. Policijske racije, cesto u kasnim nocnim satima, razbijanje vrata i prozora i razvaljivanje namjestaja po kuci za moga tatu nije bilo nista novo, jer se sa tim suocavao godinama. Ali nikada se nije desilo kad sam ja bila tu. Pogotovo ne ja i Sara, nekoliko dana nakon tatine smrti, same u tatinom dijelu kuce, bez Robina. Specijalci su upali u kucu u 6 ujutro i to je bilo jedno posebno iskustvo koje zasluzuje poseban post. Uglavnom, policijski inspektor mi je rekao da su pronasli “nesto”, zbog cega su Jopu (tj. mog brata) odveli u policijsku stanicu. Ja i Sara ostale u praznoj kuci, sa razlupanim vratima na obje strane kuce i rusvajem u kuci. Helem, po obicaju (jer to se desavalo vec ne znam koliko puta u proslosti), Jopu su pustili iz policije u podne. Taman dovoljno vremena da popijemo kafu, da meni kaze (po kozna koji put) kako je sve to namjestaljka i da Sari pokloni stari tatin sah kojem ima jedno 50 godina i u kojeg se Sara od prvog dana zaljubila. U 2 popodne smo sjele u taksi za Sarajevo i sutradan doputovale u Tajland. Par dana kasnije dobila sam poruku u mesendzer, od Jopine prijateljice, da je uhapsen i odveden u zatvor u Mostar. Gdje je i sada.

I tako, sljedeceg mjeseca kad dodjemo u Bugojno, po prvi put ikada dolazimo u praznu kucu. Prvu noc cemo u hotel, jer prvo moramo popraviti razvaljena vrata, staviti nove brave, kupiti novi madrac i posteljinu za spavanje… da bi uopste mogli uci u kucu.

Onda cemo na groblje, opet po prvi put, mami i tati na groblje. Onda u Mostar, Jopi u posjetu. Vec mi je javio sta mu sve fali u zatvoru – cigare, ves, nove naocale, novi mobitel. Stari mobitel dao ovoj gore prijateljici kad su ga uhapsili, i ona ga navodno prodala nakon par dana. Navodno za kockanje. Super jaranica :).

No, bice tu i radosnih trenutaka. Vidjecu prijateljicu u Banja Luci koju nisam vidjela ne sjecam se kad. A Sara i Robin ce vidjeti Banja Luku. U Bugojnu nas ceka Samira. Oticemo na Stari Most i posjetiti Bunu, jer smo tamo zadnji put bili kad je Sari bilo cetri mjeseca. Onda cemo do Stoca. Jedva ceka da Sari pokazem stecke i Bregavu, kao i staru bakinu kucu. A mozda, cak mozda, padne i jedna blogerska kafa!

Uglavnom, radujem se avgustu :).