U sjeni chinara – THE END

Ovo je verzija happy-enda. Jos uvijek nisam sigurna da Azizi moze zavrsiti sa sretnim zavrsetkom, ali eto nek se i to nadje u nekoj od galaksija.

***

Ali ti nemaš pravo na nju. Mislio si da imaš – kada si je, onako ranjivu, iskoristio i doveo u ovo stanje. Kada si vjerovao ne njoj vec jebenom komadu papira da je bila u stanju ubiti vlastito dijete u utrobi. Sada, sada više nemaš pravo na nju, ni na njen život.

„Kemale, svaka sekunda je bitna,“ prenuo ga je Fatmin glas.

Pogledao ju je, a zatim polako odmahnuo glavom.

„Kemale…“

„Čekat ćemo.“

„Nemaš vremena za čekanje.“

„Čekat ćemo. Ostaje li u bolnici ili da je vodim kući?“ Osjetio je kako stisak noktiju na njegovoj ruci popušta. Bože, kako ju je sada želio uzeti u ruke i priviti je sebi u naručje. Odnijeti je odavde, iz ove bolnice, ovog grada, ove zemlje. Negdje na sigurno.

„Ne ostavljaj me ovdje samu,“ prošaptala je jedva čujnim glasom.

Fatma se ponovo obratila Kemalu. „Mora ostati u bolnici do daljnjeg. Jedino tako možemo pratiti razvoj ploda. U međuvremenu, moraće biti na infuziji cijelo vrijeme, kao i na pojačanim dozama željeza i folične kiseline, kao i ostalih mikro-nutricionih tvari. Trebao bi i ti ostati ovdje, ako je moguće, radi njene psihičke stabilnosti.“

Napravila je stanku a zatim pogledala Zaru. „Radićemo ultra-zvuk tri puta dnevno. Vadićemo i nalaze krvi svaki dan kako bi otkrili bilo kakve tragove sepse ili povećanja leukocita. Ukoliko ne osjetimo otkucaje srca do kraja trinaeste sedmice… razgovarat ćemo opet. U međuvremenu, moraš što više odmarati i jesti što redovnije da povratiš tjelesnu težinu. U infuziju ćemo uključiti i lijek protiv mučnine, da smanjimo gubitak tekućine i hranjivih materija iz organizma.“ Pogledala je ponovo Kemala. „Ti ostaješ ovdje?“

„Ostajem.“

April 2014

Kemal je gotovo trčeći prešao preko dugog, neonskim lampama osvjetljenog hodnika, koji ga je dijelio od operacione sale. Jedva da je mogao i disati kroz zelenu masku što mu je prekrivala nos i usta, ali znao je da maska nije kriva za to. Sestra mu je otvorila vrata operacione sale. Zastao je na momenat, zasljepljen reflektorskim svjetlima, a onda polako prišao do ležaja na kojem je sada ležala Zara. Iako je doktorica Fatma predlagala potpunu anesteziju, Zara je tvrdoglavo ustrajala u namjeri da ostane budna do kraja.

„Ako ova mala bude tvrdoglava koliko i mama joj, neka ti je dragi Allah na pomoći,“ rekla mu je doktorica s osmjehom dok je sa akušerom vršila posljednje pripreme za planirani carski rez.

Kemal se samo nasmješio i pogledao Zaru. Lice joj je bilo ozračeno srećom i ljubavlju. Stisnuo joj je ruku dok je doktorica navlačila zastor koji je sada dijelio Zarin nabrekli stomak od njegovog i njenog pogleda.

Na momenat je zatvorila oči a zatim svoj pogled ugnijezdila u njegove. U njima je pročitao strah, ali i neograničenu nadu.

„Hvala ti, mila,“ prošaptao je i sagnuo se da je poljubi u čelo. Osmjehnula se i prstima mu prešla preko obraza.

„Hvala tebi.“

Komentariši