depresije, ili gubitka motivacije (koji moze biti uzrokovan depresijom), ili hronicnog umora, ne znam. Znam da mi nije nidocega. Voljela sam pisati na blogeru, doduse ne ovom nego onom nasem starom, a sada ne mogu suvisle dvije rijeci sastaviti. Obozavala sam citati sve sto bi mi doslo u ruke: knjige svih zanrova, strucnu literaturu, stripove, novine, magazine. Sada ih samo kupujem, ali ne citam. Nagomilala sam na desetke mjesecnih izdanja Good Housekeeping i Reader Digest, i eno ih na polici skupljaju prasinu i cekaju na mene da ih barem prelistam.
Sto je najgore, izgubila sam i motivaciju za posao, a to je jako lose. Uvijek sam voljela moj posao – cak stavise, biti humanitarni radnik za mene nikada nije bio posao nego zivotno opredjeljenje. Danas radim za jednu od najuvazenijih humanitarnih organizacija na svijetu, na program koji bukvalno spasava zivote. I nista. Ujutro ne zelim ustati. Kad ustanem, ne zelim u ured. Kad sam u uredu, koncetracija i fokus ne postoje.
Jedino sto me motivise je Sara. A to nije u redu prema njoj. Sesnaest joj godina i najmanje sto joj treba u zivotu je mama ovisna o njoj. Kad sam s njom, sve je u redu. Kad sam bez nje, cak i u razlicitim dijelovima kuce, nista nije u redu. Google kaze da cak postoji i naziv za takvo stanje: maternal separation anxiety.
***
Ugovor mi zavrsava u julu. Buduci sef se ne moze odluciti da li da ga produzi ili ne. Pozicija na kojoj radim je otvorena za prijave, kako meni tako i drugima. Pametnom je isaret dosta, sto bi nekad rekla Benesta.
Vec sedmicama znam da je vrijeme da se pocnem prijavljivati za poslove u drugim organizacijama. I nikako da krenem. Do jucer, kad sam uz jutarnju kafu obnovila CV i poslala prijave za cetiri pozicije. Kao da mi je pao kamen sa srca; cak sam osjecala kako mi adrenal kuca u zilama dok sam slala mejlove. Dvije pozicije su u Filipinima, jedna u Nepalu, jedna u Kolumbiji. Najradije bih u Gazu, ali postoje dva jaka razloga zasto ne mogu tamo: prvi razlog je Sara; drugi razlog je sto vec mjesecima lajem na Izrael.
Vrijeme je za promjene; ponajvise promjene same sebe, a onda i okolnosti koje me poput kamena vuku ka dnu.
Držim fige, baš puno!
Izgleda kao ogromno zasićenje. Promjena bi bila odlična, zato što bi odagnala bar atmosfetične side efekte mjesta u generalnom poslu kojim se baviš. Pardon, živiš, jer mogu razumjeti šta to znači.
Pumo si “u poslu” i ako iko, onda baš ti znaš šta jedino, malobrojno, u životu vrijedi.
Bilo bi veoma dobro kada bi imala izvjesnu pauzu, bar mjesec dana, prije eventualnog preseljenja, stresa i hektike koji uz to idu. Onako, da je ono što čeka sigurno i da se u tom brejku možeš jednostavno opustiti i regenerisati.
♥️
Vasionko, u pravu si! Potrebna mi je promjena, vjerovatno i organizacije i okoline, ako ne i samog posla. Ali strah je vrag, pogotovo kad ni u jednoj zemlji nemas vlastiti dom (kucu, stan), kad cijela uza i sira porodica ovisi o tvojim primanjima, i kad uz to imas 16-godisnju kcer koju treba uputiti na koledz ili fakultet.
Najradije bih na godinu dana dala otkaz na rad “humanitarnog radnika” i zaposlila se u nekom kaficu koji radi samo sa kafama iz razlicitih djelova svijeta. Eto, to mi treba :).
Onda bih u Gazu ili Afganistan.
Želim ti da budeš bolje. Drži se kurtizmama. 🙂❤
Hvala od srca!
Navijam za Nepal!
Drži se, hugs & kisses to you all!
Kao da te neko odozgo cuo :). Danas sam dobila poziv na intervju sa organizacijom u Nepalu. Baza – Katmandu.
Uvjerena sam da bi vam Nepal najbolje odgovarao… iz više aspekata 🙂
Kojih? Slusam.
1. Promjena (po skromnom mišljenju) na bolje samo zato što je novo
2. Kulturološki
3. Duhovno
4. Upoznavanje novih kultura, običaja, religija i prilagodba – u tome mi se činiš jaka, otvorena si za sve …
5. Poslovno – – novi izazovi, buđenje (uspavanih) ambicija, otvaranje novih a svakako drugačijih mogućnosti
6. Mogućnost korištenja ogromnog iskustva u potpuno novim, a opet istim, okolnostima
7. Malena i Mr. Robinson možda na prvu neće bit oduševljeni, ali uvjerena sam da bi se i oni vrlo lako snašli u tom novom svijetu
8. Ne znam jesam li sve obuhvatila, ali na koncu SEDAM GODINA U TIBETU svakako daje pečat
9. Moći ću se hvalit da imam nekoga koga puno volim na vrhu svijeta 😀
Šaljem ti dobre vibracije. Na onom starom formatu bloga si imala interesantnih fotografija. Nadam se ovaj oit da ćes otić nedje đe će ti se vratiti stari entuzijazam.
Hvala na dobrim vibracijama!
Ne znam zasto je tvoj komentar trebao odobrenje, jer sam iskljucila tu postavku. Tek jutros ga pronadjoh.
Hvala ti takodjer za podsjecanje na fotografije, one su uvijek lijepa inspiracija za pisanje.
Pozdrav s ove strane planete.
Prvih 7 tacaka mogu biti primjenjene na Filipine i Kolumbiju. Mada volim svih 7 odreda (ovje srce emoji).
Osma i deveta stoje :).
Hvala ti draga. Evo se smjesim od uha do uha na svih 9!
Gracija je to divno sumirala😊
Šta god da odabereš, želim ti posebno dobro da te prati u stopu i štiti i tebe i tvoje najdraže.
I da, želim ti okolnosti u kojima ćeš moći dugotrajno da se, prosto, odmoriš. Nije to onaj odmor da se ništa ne radi, nego tempo koji ćeš moći skrojiti baš za sebe i svoju porodicu.
Srećno Kurtizmama!♥️
I ti si ovdje divno sumirala sta mi u biti treba. Upravo takav odmor!