Moja organizacija poziva dobrovoljce da se ukljuce u emergency roster. U biti, nastavljas raditi svoj sadasnji posao, ali mozes biti pozvan, na period do tri sedmice, na rad u kriznim podrucjima. Trenutno, to mogu biti Ukrajina, Jemen, Juzni Sudan, Afganistan… Gaza.
Vec godinama imam zelju raditi u Gazi. Sprecava me Sara. Kad je bila manja, mislila sam bice lakse kad poraste. Sad kad je porasla (15 godina, majko mila!) uvidjam da joj nisam nista manje potrebna. Naprotiv.
I tako se u meni, vec godinama bore dva ratnika: mama i humanitarni radnik. Mama pobjedjuje u ovom ratu, tako da humanitarni radnik radi u zemljama gdje i dalje moze biti mama svakog dana; Pakistan, Tajland, Mijanmar, Sri Lanka…
A Gaza ne prestaje da boli. Ovih dana pogotovo. Cinim koliko mogu, kao mala, sitna jedinka, preko drustvenih mreza, ali ko ce cuti moj glas u ovom okeanu neljudstva kojeg zovemo covjecanstvo? Bijes i tugu rijecima ne mogu iskazati. Cini mi se, kad bih mogla biti tamo, u Gazi, medju onim bebama i djecicom sto umiru svaki dan, bilo bi lakse.
A ne mogu. Ne smijem zbog Sare.
Sve sto mogu je pisati. I pisati. I pisati.
Koja? Kako? Mogu li ja?
Ako mislis na ukljucenje u roster, to se odnosi na sadasnje osoblje. Sto se tice novih uposlenika, sve nove pozicije se objavljuju na Relief Web-u.
Nemoj ići, koliko god srce želi pomoći.
Pazi na svoju curicu.
Znam da ne mogu.
Mnoge istine idu preko mojih blogova: prvi blog je (haler,blogger.ba) a drugi blog koji obilazi cijeli svijet preko googla je (haleribra blogspot.com(
Hvala od srca. Sad sam pogledala clanke na blooger.ba, ali ne mogu date nadjem na blogspot.