San o banji

Ovih dana i noci sanjam kao nikada prije! Jedan san sam (vam) duzna napisati ali za njega mi treba puno vise vremena, ali ovaj od jutros me jos uvijek grije oko srca.

Sanjala sam pokojnu banju (dugo A), kako smo zvali baku Katu, mamu moga tate. Jako sam voljela obje bake, i zahvalna sam Bogu sto mi je dao priliku da provedem mnogo godina sa njima. Banja je bila puno starija, ali i puno zivahnija i vitalnija od bake, mamine mame.

Niskog rasta i jedva sa 40 kg (ako i toliko) bila je kao silo! Obozavala je bijelu kavu od Divke i odgojila je i nas djecu na hrskavom bijelom hljebu umocenim u divku. Sa puno secera, naravno. Umrla je u poznoj starosti (moj tata misli da joj je bilo 94 ili 95) i sve do posljednjih par mjeseci zivota zivjela je poput zeravice.

I tako, sanjam je jutros. Razigrana, iz avlije sa strane kuce sto vodi u njene male odaje, upadam u njenu sobu ne misleci da je unutra. Zaticem je kako spava i zao mi je kad shvatih da ju je moja razdraganost probudila. Drago mi je sto je jos ziva i sa nama (ovo je prenos iz drugog sna, koji sam sanjala prije par mjeseci, u kojem smo mislili da je banja umrla, ali ona se vratila ziva iz Viteza, gdje je inace u stvarnom zivjetu provodila puno vremena sa njenom kcerkom) i sjecam se kako smo mislili da je umrla a zapravo je jos uvijek s nama. Probudila se, i ja je grlim i ljubim i govorim da mi je zao sto sam je digla iz sna. Ona se, grleci me, ustaje i veli, sta ima veze, nek'sam se probudila, i vrijeme je. a mogla bi nesto i pojesti, ima li mlijeka i hljeba? Smjesim se, gledajuci u njeno drago lice, i u snu opet vidim male crne tackice razasute po obrazima, ostatke gelera iz ‘44. I mislim kako mlijeko mora biti svjeze i vruce a hljeb mekan iznutra a hrskav izvana, bas onakav kakvog je uvijek voljela.

Probudih se zeljeci je.

4 thoughts on “San o banji

Komentariši