Od 1. juna

ponovo radim u Tajlandu. Ali iz Pakistana, jer su svu putevi ka Tajlandu zatvoreni. Na dan kada je nadlezno ministarstvo u Tajlandu odobrilo moju radnu dozvolu, drugo nadlezno ministarstvo zabranilo sve dolaske iz Pakistana u Tajland. Sad pokusavamo skontati opcije okolokole, ali nista ne fercera. Na posljetku, radna dozvola, koja vazi samo mjesec dana (inace se produzi na 90 dana nakon ulaska, al’ mi ne udjosmo) istekla. Sad opet jovo nanovo.

Jedva cekamo da opet vidimo Mae Sot. Iako se mnogo toga promjenilo (zivot ne ceka ni na koga) ipak nam taj mali pogranicni gradic na samoj granici sa Burmom zauzima posebno mjesto u srcu. Sara je na granici strpljenja ovih dana, toliko se radovala Mae Sotu a sada smo na cekanju “na neodredjeno”.

U Tajlandu se situacija nije puno promjenila. Oko 100,000 izbjeglih iz Burme se jos uvijek nalazi u 9 sluzbenih kampova, a organizacija dobrovoljnog povratka (preko UNHCR-a) je u potpunom zastoju zbog novog rata u Burmi. Iako broj novih prelazaka u Tajland do sad nije bio velik, tek nekoliko hiljada, situacija bi se mogla drasticno promjeniti u narednim mjesecima. No medjutim, ono sto mnogi zaboravljaju je da je i sam Tajland pod cizmom vojnog generala, i to se itekako vidi u ponasanju Tajlanda prema novom prilivu izbjeglih, kojima nije dopusteno da udju u oficijelne izbjeglicke kampove, te ih vojska drzi u holding centrima na samoj granici, nerijetko u jako teskim uslovima i ne tako daleko od metaka i granata. Sad za sad humanitarnim organizacijama vojska nije odobrila pristup, i sva pomoc koju izgbjegli dobijaju je putem lokalnih zajednica, i nije dostatna. Sta ce biti dalje, vidjecemo, ali sad za sad situacija ne izgleda dobro na obje strane granice.

5 thoughts on “Od 1. juna

  1. Mi, ljudi smo sposobni za nevjerovatne činove Ljubavi ali i za najokrutnija i najbolesnija moguća zvjerstva. Di god je rat, ovo drugo preovladava. Nadam se iskreno da će se situacija popravit. I drago mi je što opet pišeš kurtizMamo. 🙂

Komentariši