A "ujedinjene nacije" i ostatak svijeta, po obicaju, stoje i gledaju. Ne cute, to im ne mogu prigovoriti, ali sta vrijede osude? Mi osudjujemo bla bla bla… mi urgiramo bla bla bla…
Moji prijatelji u Yangonu, ali u drugim djelovima zemlje, su prestravljeni. Vojska ima naredbu da puca u glavu, i tu naredbu su zaista shvatili (i prihvatili) doslovce. Pucaju u glave djece i beba!
Znam, vojska je vojska, naredbe su naredbe, ali koliko moras biti zasljepljen, zatupljen, oguglao, da dignes pusku na dijete? Tako branis zemlju? Rezim? Generale, koji su sakupili milione dolara za sebe i svoje porodice, dok ti jado cemerni, gologuzi, trunes u siromastvu i bijedi? I opet ubijas nevine za njih?
***
Ljudi protestuju vec sedmicama. Protestuju i umiru. Nadjem se u nedoumici sta da kazem projateljima. Mladi su, uglavnom. Vecina nih su bili studenti preko granice u Mae Sotu kada sam ih prvi put upoznala. Tada su bili djeca, a sada mladi ljudi u ranim dvadesetim. Za mene, jos uvije djeca.
Mnogi od njih me jos uvije zovu "Mama".
Cula sam se jucer sa The The. Kaze mi, mama, strah me je, zivot je postao nesnosljiv. Ovo vise nije zivot, ovo je ne-smrt. Ne zelim da umrem, ta zivot mi je tek poceo. Ali ipak idem na ulicu, jer ako ne izadjem, ako se ne pridruzim mom narodu, onda sta sam ja? Ko sam? Zasluzujem li da zivim ako dozvolim da moji ideali umru?
Sta da joj kazem? Moje srce bi da kaze, mila – ne izlazi! Tvoj zivot je bitniji. Sve ce ovo biti i proci, moras se boriti da prezivis, jer zivot je pred tobom. Ne izlazi, ne mozes ti, sa svojih dvadeset i neku, goloruka na puske i tenkove! Jebo ideale, sve je to pi*kin dim. Ako ti sutra budem dolazila na grob umjesto da pijemo kafu i planiramo tvoje vjencanje, koji jebeni ideali?
A kako da joj to kazem? Zar meni nije bilo osamnaest, devetnaest i dvadeset pod granatama koje su zasipale Bugojno? I izlazila sam, i prkosila, i inatila se, i jebavala granatama majku dok su prskale oko mene, ali nijednog momenta mi nije palo na pamet da se sakrijem u podrum i cekam da prodje.
Ovo sto se danas dogadja u Mijanmaru je revolucija. Revolucije su mjenjale svijet, ali nijedna nije mogla biti a da se ne prolije krv i ne izgube zivoti.
Na kraju sam joj samo rekla, mila, proci ce.
Dobijam ovakve informacije na jedan potpuno neobičan način. Naša jedanaestogodišnja kćerka ima drugara u Mijanmaru, igraju zajedno online igre. Roditelji su mu na protestima; kada izađu bude baš uplašen i potišten, pa ga drugari tješe. Svi oni, njegovi drugari na sve četiri strane svijeta, znaju sve o tome. Nije se jednom desilo da pričaju, da uđem u sobu kod naše kćerke dok taj dječak priča i da se začuju pucnjevi i rafali.
Vasionko, online igre zasluzuju cijeli jedan zaseban post. I da, upravo je tako kako si opisala trenutni zivot ovog djecaka, kada roditelji ili clanovi porodice izadju iz kuce, djeca ne znaju da li ce se zivi vratiti doma.
Ovo u Mianmaru je živi užas. U jednom relativno civiliziranom dijelu svita da se vako nešto dešava… Doduše, ima je Mianmar problema i prije ovog, al ovo je užas. Za tvoju prijateljicu, ne znam… I ja bi u njenim godinama izaša na proteste, a mislin da bi i sad, sa svojih 29. Jednostavno nekad je jača potreba za promjenom od straha za život. Al lako je meni pametovat, nisan u toj situaciji.
Svi oni koji uzgajaju “trule jbuke” mogu očekivati upravo takav scenarij.
Ima ih i kod nas i u našoj bližoj i daljoj okolini.
Nije lahko al’ za svako stanje i sami snosimo određeni dio indirektne odgovornosti.
Neka im se smiluje Svemogući Bog i otkloni zlo od njih i ono koje se nastanilo u njima.
Tebi i tvojima svako dobro u svak sada od srca želim!, hn. 🙂
Vrtlog, da, Mijanmar je i do sada bio u dubokim problemima, tako da ovo ne bi trebalo biti iznenadjujuce. Ali ipak… I ovo sto kazes za potrebu za promjenom koja je jaca od straha za zivot, slazem se. Ipak, drugacije je kada si sam u toj situaciji, od kada si posmatrac sa strane.
Hajjenezire dragi, covjecanstvo se globalno zadalo u uzgajanje trulih jabuka :(. I slazem se u potpunosti da sami snosimo odgovornost. Ne trebamo dalje od drage nam Bosne da shvatimo tu istinu. Meni je samo zao mladosti.