Kuda lete rode?

Kad sam bila mala, nisam bila neka maza. Brat jeste. A ni mama nije bila neka maza prema meni (kad sam bila mala). Bila je puna njeznosti i ljubavi, ali nije se nesto mazila sa mnom.
Kad sam odrasla, mama je htjela vecu bliskost sa mnom, zeljela je tada da se mazimo. Ja tada nisam htjela. Smetali su mi njeni (po meni) prekomjerni izlivi njeznosti, zagrljaji. Nije mi nikada postala najbolja prijateljica, iako je ona to silno zeljela! Ali eto, nije nam se dalo, mama.
***
Fastforward 30 i plus godina kasnije.
Do prije tacno dvije sedmice, moja djevojcica je spavala sam mnom. Prije sna, obavezna je bila prica, puno mazenja, a zaspala bi najcesce tako sto bi se zavukla ispod moje ruke i naslonila glavicu na moje grudi. Ah da, i uz zahtjev da joj mrsim kosu sve dok ne utone u san.
Molila sam se Bogu da ovi momenti potraju. Jer znam, u decembru joj je 13 godina, postaje punokrvni tinejdzer i ko zna sta ce biti sa mamom.
Ocekivala sam da ce proces biti postepen, da cemo imati priliku i ja i ona naviknuti se na promjene.
Prije dvije sedmice, moja djevojcica je objavila, "hocu svoju sobu, svoj vlastiti kutak koji ce pripadati samo meni. I hocu da probam da spavam sama, iako me strah. Mislim da sam spremna!"
Srce mi je prvo zastalo pa onda pocelo preskakati, ali se ubrzo smirilo. To da hoce svoj mali kutak, pa to je sasvim normalno i naravno da cemo joj to omoguciti. Ali za spavanje… znam, bice je strah, nema sanse da iz faze u kojoj spava na maminim grudima predje na fazu da spava sama u odvojenoj sobi.
Nema sanse – SIPAK! 🙂 🙁
Prvu noc nakon seobe sam ostala budna do 4 ujutro cekajuci je da se (kao u proslosti) vrati mami pod skute. Jok! Drugu, trecu, cetvrtu noc – jok!
Vidim joj prvih dana zakrvavljene okice i podocnjake, znak da vecinu noci nije spavala, ali ne predaje se mala vjestica. Predlazem da mama prespava u njenoj sobi par dana (molim u sebi: par mjeseci, godina…), ona odbija. Predlazem da barem prilegnem sa njom dok ne zaspe (pricat cemo price, mrsit cu joj kosu do ke zaspe…), ona opet odbija.
I eto tako. Dijete postalo djevojcica, djevojcica ce uskoro biti djevojka, djevojka zena. Hocu li joj biti najbolja prijateljica? Hoce li se meni okrenuti u momentima bola i nevolje? Hocu li i znati za njene boli?
Kuda lete rode?

6 thoughts on “Kuda lete rode?

  1. Hoćeš, ako pripadaš njenom svijetu. Moja je već pravi mali gejmer, bila sam i ja. Toliko o njoj saznam upravo kroz to.
    Osim mora ljubavi, pažnje, ohrabrivanja za osamostaljenje i donošenje vlastitih odluka, moramo biti apdejtovani u vezi s onim što ih interesuje u tom tinejdžerskom i adolescentnom dobu. Totalno apdejtovani. To traži konstatno učenje.

  2. Vasionko, od srca ti hvala na ovom savjetu!

    I sama sam pocela uvidjati gresku u koracima posljednjih mjeseci: pokusavala sam probuditi u njoj interes za onim sto meni pricinjava zadovoljstvo (npr. citanje) i nisam pokazivala interes za gejming. Sad kad mi je doslo iz dupeta u glavu, vidim koliko je velika promjena; sva se ozari kada pomno slusam o njenim avanturama u PUBG-u, njenim gejming prijateljima, pa cak i sanjarimo kako cemo jednog dana otputovati do Vijetnama i SAD-a kako bi ih ona mogla upoznati i u stvarnosti.

    Sreca pa nas spaja ljubav prema slikanju 🙂

    Riss, da, bas tako – lete. Nekad nam se cini i prebrzo, ali u biti nije, sve u svoje vrijeme.

  3. Mislim da nije prirodno da mama bude najbolja prijateljica … veliki je izazov biti prava mama … velika je stvar ako neko uspije to biti
    Ja sam svoju djecu mazio i ljubio dok su bila mala da im je dovoljno za dva zivota
    Danas to vise ne trazam od njih … oni odlucuju kad i koliko se mazimo

  4. Jasni, slazem se s tobom u potpunosti. I kod mene je isto, Sara sada odlucuje kad i koliko se mazimo, kad joj trebam, kada zeli biti sa mnom. Odrasta i shvatam u potpunosti njenu zelju da pokusa letiti sama, i treba da je tako.
    Ali eto, malkice, samo malkice, mamino srce preskace…

Komentariši