Image and video hosting by TinyPic
31.12.2016.

Imate li

preporuku za dobar film nocas? Film tipa uz kojeg mama, tata i princeza se mogu sklupcati u toploj deki, uz paket kikirikija i vanglu kokica, i tako do ponoci?

29.12.2016.

Procitah

kod Silenta post u kojem se spominje poznati (da ne kazem cuveni) Christopher Hitchens, pa onda u komentarima neko ga usporedjuje sa takodjer cuvenim Richard Dawkins-om.

Priznajem da nisam do sada cula ni za jednog ni za drugog, mada volim citati o temama koje govore o teizmu, ateizmu, istoriji i kulturi religija, i sl.

I tako, ponukana znatizeljom izazvanom postom i komentarima, potrazih u mojoj digitalnoj biblioteci radove ova dva autora, te pogledah nekoliko youtube klipova.

Nijedan ni drugi me se nisu nesto posebno dojmili, barem ne u pozitivnom smislu.

Obojica su zakleti ateisti koji "znaju" da Bog ne postoji. Ok, manje vise Ok je ako neko vjeruje da Bog ne postoji, mada mi nije jasno kako neko moze ZNATI da Bog ne postoji. Kunu se u nauku i naucna dostignuca kao "dokaz" bozjeg nepostojanja, mada, po meni, sva naucna saznanja do sada ne dokazuju nepostojanje Boga. Kao sto, opet samo po mom misljenju, ni sve vjerske knjige napisane do sada, od Bhagavad Gite, preko Talmuda, Tore, Biblije do Kurana, ne dokazuju da Bog postoji.

Medjutim, ono sto mi se nije svidjelo kod oba autora je neprijateljstvo, pa i mrznja, prema vjernicima. Cisti ateisticki fundamentalizam u punom smislu.

Moj tata je ateista. Mama je bila katolkinja. Dok smo odrastali oboje su nas ucili o tome sta znaci vjerovati u Boga, sta znaci ne vjerovati u Boga, na koji nacin svjetske religije prestavljaju Boga, te kako se vjerovanje u Boga mjenjalo kroz ljudsku istoriju. Buduci da smo zivjeli u naselju sa vecinskim pravoslavnim stanovnistvom u Bugojnu, bili smo izlozeni pravoslavnom vjerovanju. Ljeta smo provodili kod bake, stroge katolkinje, u Stocu, gdje nas je ona vodila na nedjeljne mise, pa nas je cak uputila i na prvu pricest. Medjutim, u Stocu moje dvije najbolje drugarice su bile muslimanke, pa sam kroz njih naucila mnogo toga o Islamu, i prvi put pocela citati prevod Kurana.

Danas, kao odrasla osoba, svjesno sam, nakon svih zivotnih utjecaja i lekcija, odlucila da vjerujem u Boga. Istom tom svjescu sam odlucila da ne vjerujem u Njega/Nju ni kroz jednu jedinu religiju kojoj sam bila do sada izlozena. Istom svjescu sam odlucila da nauka i Bog uospte nisu u sukobu; cak ni ako je nauka u pravu kad je u pitanju teorija velikog praska ili teorija evolucije, ta saznanja nisu u sukobu sa postojanjem Boga.

No, cinjenica da ne vjerujem niti kroz jednu religiju, ne cini da mrzim one koji su pripadnici svoje izabrane religije. Medju deset najboljih prijatelja danas imam ateiste, krscane, muslimane i budiste. Ko zna, ako jednog dana preselim u Jeruzalem, mozda ce se i koji Jevrej uvuci u dio srca rezervisanog za prijateljstva i ljubav. Ili Hindu u Indiji... I ne znam sta, koji cin, koja situacija, bi me mogle u buducnosti mogli navesti da mrzim krscane, muslimane ili budiste samo zato sto imaju svoj nacin vjerovanja u Boga. Mada se (najvjerovatnije) nikada necu sloziti sa odredjenim aspektima njihove religije.

Da se vratim pomenutim autorima gore. Moje iskustvo do sada sa ateistima je uglavnom bilo pozitivno. Kao, recimo, s mojim tatom. Covjek zivi po principu - ne diram te, ne diraj me. Vjeruj u sta i kako hoces, ali pusti mene da takodjer da (ne)vjerujem u sta hocu ili necu. I mirna Bosna. Medjutim kroz citanje Hitchensa i Dawkinsa tek sad vidim da je ateisticki fundamentalizam jednako odvratan kao i bilo koji religijski fundamentalizam.


Btw, kod sigurnosne provjere ovog posta mi je dao slijedece dvije rijeci: CHURCH KILL. Koja internet telepatija :) :) :)



27.12.2016.

Anestezija

za Gracanicu! :) :) :)

Jebote, jos ce i do nacelnika dogurati.

No ipak najvece iznenadjenje je izbor stranke. Ko bi rek'o :).

http://bportal.ba/lokalni-izbori-2016-pogledajte-liste-kandidata-za-nacelnika-i-opcinsko-vijece-gracanica/



14.12.2016.

Slijepa

pored ociju, glupa pored razuma - eto to sam ja i "doktorski" gastritis!

Prije nekoliko godina napisala sam post o Triphali, biljnom pripravku koji su u ayurvedskom lijecenju koristi vec hiljadama godina.

Thripalu sam otkrila prije tacno pet godina, u jednom od najgorih zivotnih momenata: moju tada cetverogodisnju djevojcicu su doktori uputili na biopsiju crijeva, jer ni nakon cetiri duge godine (od Bosne, preko Sri Lanke i Tajlanda do Pakistana) doktori i hirurzi nisu mogli pronaci razlog njenom hronicnom blokiranju crijeva.

Sjecam se, kada nam je ocajni doktor Ali rekao da ne vidi drugog rjesenja nego da se uradi biopsija crijevnog tkiva koja bi eventualno bila pracena hirurskom operacijom i uklanjanjem ostecenog tkiva, u suzama sam ga pitala moze li biopsija sacekati jos dvije sedmice, jer smo narednog dana trebali putovati za Sri Lanku.

Najbolje pitanje i odluka koju sam donijela u zivotu.

U ocajanju okrenula sam se internetu i tradicionalnoj medicini. Do tada smo isprobali sve moguce biljne pripravke za koje sam znala da se koriste u Bosni plus sve moguce lijekove i laksative propisane od strane ljekara. I u toj posljednjoj ocajnickoj potrazi za magicnim lijekom otvorim stranicu o thripali. Thripala bukvalno znaci "tri vocke" jer se sastoji od tri ayurvedske biljke: amalaki, bibhitaki i haritaki. Zajedno ove tri biljke ciste organizam od toksina - pogotovo jetru, pospjesuju probavu, uklanjaju zatvor, pomazu organizmu da bolje procesira zdrave sastojke iz hrane koju unosimo a ujedno je i jak anti-oksidant.

Po dolasku u Kolombo prva stanica nam je bila ayurvedska apoteka. Sari sam zapocela tretman na svoju ruku, donijevsi odluku da krenemo sa tri kapsule - tri puta dnevno, umjesto dvije x 3, koliko se dnevno preporucuje. Od toga dana do dana danasnjega moje dijete vise nikada nije imalo problema sa radom probavnog trakta i crijeva! Niti jedan jedini dan!
Nakon sto smo krenuli sa tretmanom, davala sam joj 9 kapsula dnevno prvih mjesec dana, te 6 preporucenih kapsula dnevno drugi mjesec. Na kraju drugog mjeseca smo prestali i ja sam u ogromnoj neizvjesnosti iscekivala da vidim hoce li se problem vratiti. Nije se vratio.
Nakon ta dva mjeseca, odlucila sam da triphalu uvijek moramo imati u kuci, trebala ili ne trebala. Sari vise nikada nije zatrebala, hvala Bogu.

Nikada necu zaboraviti ozareno lice dr. Alija kada smo mu saopstili da su biopsija i operacija stvar proslosti koja se nikada nije desila.

I tako, prosle sedmice, nakon jos jedne neprospavane noci i nakljukana metoclopramidom, domperidonom i antacidima propisanim od strane ljekara, okrenem se neotvorenom pakovanju triphale. I kazem sebi - budalo jedna, trujes se otrovima a u kuci ti lezi neprocjenjivo blago koje ti je djetetu promijenilo zivot! Blago koje nema nezeljenih efekata, kojim se ne mozes predozirati, koje ima otprilike hiljadu vise pozitivnih efekata na cijeli organizam nego sto mozes i zamisliti.

Danas je deseti dan otkako uzimam triphalu. Ujedno, danas je deseti dan da nisam uzela niti jedan jedini metoclopramide niti domperidone i to iz jednog jedinog razloga - nisu mi trebali! Moje nocne mucnine cesto pracene povracanjem, s kojima se borim vec desetljecima, su nestale poput pepela raznesenog vjetrom.

I mada se slazem u potpunosti sa Hajenezirovim savjetom o biljezenju i otklanjanju negativnih misli, te uzivanju u lijepim mislima, drago mi je da sam ponovo pronasla prirodni lijek s kojim mogu potpomoci energiju pozitivnih misli! :)



29.11.2016.

Grehota je

kad Charlie Harper svaku bozju epizodu "2 1/2 muskarca" zapocinje sav razbarusen i u pidzami sa velikom soljom kafe. On i Alan ih popiju barem pet po epizodi.

I to bas ujutro kad i ja ustajem sva razbarusena i bauljam po kuci u pidzami zeljna kafe, al' umjesto kafe moram prvo doruckovati. A onaj dorucak isto slama jer um, tijelo i srce hocu kafu, kafu, KAFFFFUUUUUUU!

A Charlie izaziva li, izaziva :( :( :(



25.11.2016.

Religija

sve i da neces nadje vrata u tvoj zivot.

U Sarinoj skoli predmet Religija je obavezan; dakle, i da si ateista ili agnostik ili pripadas animalistickoj religiji (primjera radi) izbor izmedju kojeg se moras odluciti je: Budizam, Hinduizam, Islam ili Krscanstvo (katolicki smjer).

Djeca se, naravno, kad je cas religije razdvajaju, i svako ide u "svoju" grupu.

Sara je isprva htjela izabrati Krscanstvo, uglavnom zato sto Robin (koliko, toliko) slijedi krscansku zamisao Boga, Isusa i Svetog Trojstva. Objasnili smo joj da moze izabrati i neku drugu religiju, cisto da nauci nesto novo, a ako zeli tata joj moze nastaviti uciti o krscanstvu i kod kuce.

Kompromis je na kraju Sara sama napravila sa njenom uciteljicom: posto svi casovi religije nisu u isto vrijeme, Sara moze "uletiti" na casove drugih religija ali ne mora polagati ispite iz njih. Na kraju je skola napravila izuezetak, tako da nece imati ni ispit iz Krscanstva.

Ali nisu sve skole spremne na ovakav kompromis.

Buduci da je skola obrazovna ustanova, a ne vjerska, zar nije jednostavnije uvesti predmet koji bi se zvao, primjera radi, Istorija Religija? Zar nije lijepo da djeca znaju i nauce da smo svi jednaki kao ljudi i da je sasvim Ok vjerovati u Boga na drugaciji nacin, sve dok svi zajedno slijedimo osnove svake religije: ljudskost, pravdu, postenje, istinu, cestitost, lijepo ponasanje, dobra djela...?

Zar nije bolje da dijete, recimo katolicke vjeroispovjesti, o svojoj religiji uci od roditelja i u crkvi, a da u skoli uci cinjenice o svim religajama?

Ili, ako to nije moguce jer vecini roditelja smeta da njihova djeca nauce kako je sasvim u redu da neko bude drugaciji od njih, cemu religija u skoli?! Da ih naucimo kako je razdvajanje normalno? Da ih naucimo kako su oni bolji od drugih, jer je njihova religija jedina ispravna religija?

Da ih naucimo da su progoni i masovno ubijanje ljudi u Palestini, Siriji, Burmi, Sri Lanci, Bosni i Hercegovini, Iraku... sasvim normalni, jer zaboga "oni ubijeni" su krscani, muslimani, budisti...? I Bogu je pravo kad se nevjernici istrebljuju.

Snimci spaljenih sela Rohingya se vide i iz svemira! Genocid nad Rohingya-ama mozda ima politicke porive, ali glavni i jedini povod je mrznja burmanskih budista prema muslimanima. Istih onih budista koji tvrde da je Budizam izvor i usce Mira.

Upravo citam na Al Jazeeri kako je preko 100 pripadnika shiitske vjeroipsovjesti mucki ubijeno na povratku hodocasnika iz Karbale. Iako je najlakse reci "ma za sve je to kriva Amerika" samo budale mogu vjerovati da je Amerika kriva sto neki sunitski umobolni fundamentalista, s povikom Allahu Ekber!, odnosi stotinu nevinih zivota, cija je krivica jedino bila to sto su isli da se poklone i mole Bogu.

O Aleppu ne mogu... dovoljno je vidjeti sve slike uzasa, svu patnju stotina hiljada opkoljene djece, ubijene djece, izranjavane djece, da se jednostavno razlomim u komade. Ne mogu vjerovati da iko normalan moze pogledati slike iz Sirije i dalje misliti kako je upravo Covjek najomiljeniji izabranik medju Bozjim stvorenjima pred kojim su se i andjeli morali pokloniti.

Biti roditelj je nesto najljepse sto se moze iskusiti ali je i ogromna odgovornost. Odgovorni smo za ono sto ce nasa djeca postati kao odrasli ljudi. Odgovorni smo ako postanu ubice iz Aleppa, ali smo odgovorni i ako ih more izbaci mrtve na obalu Turske zbog ubica iz Aleppa.

Ali lako cu se ja izboriti sa svojom odgovornoscu kao roditelj. Problem je sto ce moje dijete, od sada, oblikovati i drustvo koje je okruzuje: Covjecanstvo.

http://edition.cnn.com/2016/11/24/asia/myanmar-rohingya-refugees-bangladesh/index.html

22.11.2016.

Kazu mi

doktori kako su sigurni da imam gastritis, bez obzira na to sto sam ja uvjerena da moji simptomi nemaju veze sa gastritisom. Jedini nacin da saznamo ko je u pravu, ja ili oni, je da uradim endoskopiju.

I eto, tu bitku bijemo godinama, a ja se jos uvijek ne usudjem otici na endoskopski pregled.

Ipak, zbog one mrvice sumnje da bi oni mogli biti u pravu, pocesto istrazujem gastritis na netu. Posto me simptomi ne zanimaju, jer od deset mogucih simptoma ja imam samo jedan, i to jedan na dnu liste, uglavnom vrsim pretrage o ishrani i prirodnim lijekovima koji ublazuju ili lijece gastritis.

Tek tu nastaje frustracija!

Doktori su mi, primjera radi, rekli, da iz ishrane izbacim sve citruse, ukljucujuci i limun. Buduci da meni vruca limunada sa medom uvijek pomogne kad me uhvati muka, proguglam limun i gastritis. Na moje veliko zadovoljstvo (ha-ha glupi doktori!) na nekoliko sajtova pronadjem da jelimun zapravo odlican lijek za gastritis i ostale probavne probleme jer, iako je citrus, u dodiru sa zelucanim sokovima ima bazno dejstvo a ne kiselo. Medjutim, barem duplo vise sajtova tvrdi da su limun i gastritis smrtni neprijatelji.

I tako za sve: mlijeko, jogurt, crveni i bijeli luk, brokoli, grah, grasak, kukuruz, krompir, maslac, sir, med, banane, jabuke, kruske, ananas...

Za svaku namirnicu za koju jedan sajt kaze da je prijatelj gastritisu, bice bar jos jedan ili vise sajtova koji tvrde da je bas ta namirnica neprijatelj.

Jedini savjet koji ima smisla (internetov, ne doktorov) jeste da vodim dnevnik hrane najmanje mjesec dana. Tako bih vidjela s kojim namirnicama mirno spavam a koje mi na kraju dana zagorcavaju zivot.

Ne znam koja mi je gora solucica, svaki dan zapisivati sta i kad sam jela ili otici vec jednom na taj vrazji endoskopski pregled :( :( :(

18.11.2016.

Tuzno je

kako neke katastrofe jednostavno postanu takav dio svakodnevnice da vise i ne obracamo paznju na njih.

Mene jos uvijek proganja ona slika sirijskog djeteta izbacenog na obalu u Turskoj, ali od tada je napisano na hiljade slicnih clanaka i slika i svaki od njih se se sve manje urezuje u sjecanje.

Upravo naidjoh na ovaj clanak o ponovnom progonu Rohingya u Burmi. Velicina unistavanja je toliko velika da se vidi na satelitskim snimcima iz svemira!

Burmanska vojska kaze kako muslimani sami pale svoja sela. Zvuci li imalo kao hrvatski i srpski mediji dalekih 90'tih? Sami svoje pale i ubijaju.

Humanitarne i UN organizacije imaju dozvolu za rad u Burmi samo na lokacijama odobrenim od strane Vlade. Neke od od tih lokacija su i u Rakhine drzavi, ali samo u dijelovima gdje Vlada i Vojska ne cine masakre nad Rohingiyama.

Toliko o "humanitarnom prostoru".
http://www.pri.org/stories/2016-11-15/muslim-purge-myanmar-so-awful-you-can-see-it-space

18.11.2016.

Malo o Nuwara Eliyi

Ako vas put nanese u Sri Lanku, sigurno je da ce vam turisticke agencije predloziti da posjetite predivne sri lankanske plaze, te cuvene istorijske lokacije poput Sigiriye i Anarathapure.

Cesto zaborave pomenuti Nuwara Eliyu, mjesto u kojem zivimo posljednja 4 mjeseca.

Prvo sto izdvaja Nuwara Eliyu je njena nadmorska visina - 1,870 m nadmorske visine! Dok se kuhate na 40 i plus stepeni u Kolombu i svim ostalim dijelovima Lanke, u Nuwara Eliyu ne dolazite bez dobrog dzempera, jakne i suknenih cOrapa! Ali, ipak budite spremni da obucete iste u 7 ujutro a onda ih sve skupa skinete oko podne, ako je suncan dan. Nevjerovatno.

Jucer smo Sara i ja igrale tenisa u majicama kratkih rukava, a danas ne izlazimo iz kuce (pa ni ispod deke).

Osim lude klime, Nuwara Eliya je poznata u Sri Lanci, pa i u svijetu, po proizvodnji caja. Plantaze caja pocinju vec u samom predgradju (oko kilometar od nase kuce) i prostiru se destinama, stotinama kilometara oko Nuwara Eliye.

Ovdje sam prvi put saznala da se od iste biljke caja proizvode zeleni, crni i bijeli caj. Ja sam uvijek mislila da se radi o razlicitim ali srodnim biljkama. Medjutim, biljka je jedna samo se razlicitim procesima dobiju razlicite vrste caja kojeg pijemo. Zeleni caj je najmanje procesiran dok crni caj prolazi intezivan proces fermentacije. Bijeli caj je prica za sebe: za njega se ubiru samo mladi, najnjezniji vrhovi kad tek izrastu (jedan takav vrh je manji od malog nokta!) a cijena mu je oko 20 puta veca od zelenog i crnog caja. Navodno, ako je vjerovati direktoru Mekvud tvornice caja, njihov bijeli caj se ekskluzivno salje u kraljevsku palacu u Velikoj Britaniji.

No da bi prica bila manje idilicna i romanticna, radnici na plantazama caja su medju najsiromasnijim stanovnicima ove zemlje. Cijele porodice, ukljucujuci i djecu, rade 7 dana sedmicno, od jutra do mraka, za dnevnicu od koje jedva da mogu imati dovoljno rize u "kuci". Kuca je obicno "izgradjena" od lima, kartonskih kutija i blata. Djeca radnika plantaza rade jednako kao i odrasli tako da o obrazovanju i normalnim zdravstvenim uvjetima nema ni rijeci.

Ipak, kada udjete u neko od njihovih naselja, vidjecete samo siroke osmjehe i poziv na salicu caja i tanjir rize u njihovom skromnom domu.

Plantaze caja, iako prelijepe, se takmice u ljepoti sa ostalim dijelovima Nuwara Eliye. Vodopad "Skok ljubavnika" je tek nekih 3 - 4 km od nase kuce i ostavlja bez daha. Hagkala Gardens je prirodni park udaljen nekih 10-tak km od grada i prelijep je. Osim plantaza caja, Nuwara Eliya je poznata i po plantazama jagoda, gdje putnici uvijek mogu "navratiti" u branje, te probati smoothie, kolac ili pizzu od jagoda.

I na kraju, tu je i Kraj Svijeta - planinski vrh sa kojeg ne vidite nista osim neba i oblaka. Neki od stanovnika vjeruju da se tu nalazi i Adamovo Stopalo, dakle otisak prvog covjeka koji je ikada hodio zemljom.

P.S. Bijele rade me tako podsjecaju na roditeljski dom u Bugojnu...

Radnica na plantazi caja
Radnica na plantazi caja


Bijele rade i pogled na grad
Bijele rade i pogled na grad


Ispod Skoka Ljubavnika
Ispod Skoka Ljubavnika


U sumi
U sumi


Usred caja
Usred caja


17.11.2016.

Ima bloggera

cije postove i dalje pratim, uglavnom iz radoznalosti a ponekad i zbog toga sto jako dobro pisu (knjizevno gledano) ali na njihove postove vise ne komentarisem. Nikako.

To su oni koji napisu post, hajd recimo primjera radi, o Titu (ili Erdoganu, i on je odlican primjer) i ako se slozis sa njima ma covjece da se rastopis od slatkorjecivosti koju dobijes u odgovor. No napises li komentar koji je kontra njegovom misljenju... uhhhhhh, drvlje i kamenje, uvrede i omalozavanje te nece zaobici ni pod razno.

Imaju dvojica takvih blogera cije, kao sto rekoh, postove obavezno citam ali se vise s njima ne upustam u bilo kakve diskusije. Slatkorjecivost i dodvoravanje kada se slozim sa njima mi nisu potrebni, a uvrede i omalozavanje smatram neodraslim. Jebo te, k'o da su tinejdzeri, a ne odrasli ljudi koji bi trebali znati kako razgovarati sa osobama koji imaju razlicito misljenje.

I tako jucer procitam post jednog od tih mojih (omiljenih, da se razumijemo) blogera; onda procitam odgovor na komentar sagovornika koji se ne slozi s njegovim misljenjem. I lijepo kazem sama sebi - Angelina, glavo luda, kad ces se opametiti i prestati citati njegove gluposti.

Zato rado navratim i komentarisem/razgovaram/diskutiram sa blogerima poput onog Perverznog Princa (ko god njega ne shvata ozbiljno u velikoj je zabludi, samo da vam kazem), Gracias (ona bi trebala knjigu sastaviti od svojih postova), Jasnog Stava (to je bloger koji definitivno ima jasan stav i ne uzmice ni koraka od njega, ali je zreo bloger koji dozvoljava drugacije misljenje), Maye Bosanske (neki od njenih postova su toliko vrijedni da se cesto vratim unazad godinu dana da ih ponovo procitam), Lovice (procitajte njen posljednji post i pogledajte tu ljepotu pisanja i izrazavanja), MSKS (il' me nasmije il' me rasplace)... ima vas mnogo dragi moji, da ne nabrajam vise jer shvatili ste poantu.

A ima ih, vala, i koji fale! Valtereeeeeeeeee...!  I jos uvijek se nadam postu Esidove Mame nakon onog posljednjeg u decembru prosle godine; uskoro ce posebnim djecacima rodjendan, mozda joj to posluzi kao inspiracija da navrati u bloggersku mahalu :)


Noviji postovi | Stariji postovi

Image and video hosting by TinyPic
Miris mame

Humanitarac

Prozorče
u moj život





Listaj, desno i lijevo! :)



Život,
razmišljanja, putesestvije

Bosanske


BROJAČ POSJETA
121728

Powered by Blogger.ba