Image and video hosting by TinyPic
08.03.2019.

Djevojcice, djevojke, zene

Na ovaj dan uvijek se sjetim moje mame i ove pjesme Crvene Jabuke.

Mama je za svo vrijeme svog radnog vremena primala poklone iz njene firme (INPO Bugojno). I dan danas tata u vitrini cuva kristalne case i zdjele od prije 30 - 40 godina. I pokoji omot bombonjere sakriven u starom regalu. Sjecam se kako smo brat i ja izludjivali mamu, jer ona je svaku dobiveny bombonjeru cuvala za bog-zna-za-sta, a nas dvoje smo uvijek pronasli nacin da izbusimo nevidljivu rupu na kutiji i izvucemo sve slatkise iz nje. Nismo je jednom tako obrukali :) pred gostima i komsilukom.

Vremena su se promijenila. Nekako uz rat i poslije rata 8. mart i mnogo slicnih praznika su se pretvorili u "komunjarske", "zapadnjacke" i "anamonjihove" praznike, Ljudi zaborave da svaki praznik nosi sa sobom nesto puno vise od onoga sta taj praznik proslavlja, nebitno da li je to 8. Mart, 1. Maj, 25. Novembar, Bozic ili Bajram: jutra i kolace sa porodicom, prvom ljubavi i/ili prijateljima; parade carsijom i vruce cevape ili burek na kraju parade; maminu ili naninu baklavu; vruce kuhano vino nakon ponocke...

Danas sam Sari donijela ruzu. Pita dijete zasto? Rekoh - zato sto si djevojcica i buduca djevojka i zena. Jednaka u jednakosti sa svim ljudskim bicima, snazna i jedinstvena!

Sretan vam 8. Mart, dragi i drage moje!

https://youtu.be/rixjYgXvoGs
01.03.2019.

Eko-terorizam

Otkako se desio gotovo-pa-rat izmedju Indije i Pakistana, humor stanovnistva na obje strane, ali ocigledno i mnogih zvanicnika ne jenjava.

Danas su Dawn vijesti objavile da pakistansko Ministarstvo za Klimatske Promjene sprema tuzbu protiv Indije, koju ce predati UN-u, kojom se Indija optuzuje za eko-teroristicki napada. Bombe koje su pogodile navodni i nevidljivi teroristicki kamp su izrovale cetiri ogromna kratera u zasticenoj sumskoj zoni i oborile najmanje 15 stabala borova. Dakle, izazvana je okolisna katastrofa.

Pakistan to lodge UN complaint against India for 'eco-terrorism' forest bombing

Climate Change Minister Malik Amin Aslam said Indian jets bombed a "forest reserve" and the government was undertaking an environmental impact assessment, which will be the basis a complaint at the United Nations and other forums.

"What happened over there is environmental terrorism," Aslam told Reuters, adding that dozens of pine trees had been felled. "There has been serious environmental damage."

Two Reuters reporters who visited the site of the bombings, where four large craters could be seen, said up to 15 pine trees had been brought down by the blasts.

26.02.2019.

Po izvjestajima

Navodno nocas negdje iza ponoci pakistanske vojne snage su objavile na tweeteru, "spavajte bez straha, jer pakistanski zrakoplovci bdiju nad vama".

Navodno, nekoliko sati kasnije, pred zoru, indijski vojni zrakoplovci su uplovili, preko Kashmira, u pakistanski zracni prostor, te bez ikakve prepreke dosli do Balikota, malenog planinskog gradica u Khyber Pakhtunkwa provinciji u srcu Pakistana. Navodno, tu negdje u planinskim klancima se krije cuvena Jaesh-e-Muhammed teroristicka grupa koja je, opet navodno, 14. februara napala vojni konvoj u Kashmiru i ubila vise od 40 indijskih vojnika. Navodno, pakistanska vojska nema nista sa JeM grupom, iako je ista, navodno, uspostavljena od strane pakistanske obavjestajne sluzbe tamo nekih 80-tih ili 90-tih.

Navodno, prema izvjestaju indijske vojske, zracni napad je bio 100% uspjeh - teroristicka baza je u potpunosti unistena, a preko 350 terorista-dzihadista, njihovih trenera i zapovjednika je ubijeno.

Navodno, prema izvjestaju pakistanske vojske, u momentu kad su indijski avioni presli u Pakistan, pakistanske vojne snage su ih otkrile i natjerale u bjesomucno bjekstvo. Nijedna bomba nije pala na Pakistan, a kamoli da je tamo nekakav teroristicki kamp pogodjen.

Naravno, ko iole poznaje situaciju izmedju Indije i Pakistana, zna da ovo nije za saljenje. Obje zemlje su nuklearne sile, obje tvrde da Kashmir pripada bas njima, i otkada se desio gorepomenuti samoubilacki napad u Kashmiru, tenzije su bile vise nego opipljive. Bez obzira da li su indijski avioni bacili bombe i pogodili cilj ili ne, sama cinjenica da su se usudili uci u zrakoplovni prostor Pakistana je dovoljan povod za rat.

No ono sto je mene u ovome svemu iskreno nasmijalo je reakcija samih Pakistanaca. Kolege u mom uredu su haman skoro iz svih dijelova Pakistana, ukljucujuci i Kashmir. Umjesto zabrinutosti ili cak i bijesa povodom napada, njihova totalna paznja je bila posvecena samo jednoj cinjenici - dok su pakistanske zrakoplovne snage budno cuvale uspavani Pakistan, citava eskadrila iz Indije je bez ikakve prepreke uletjela u Pakistan, stigla CAK do Balikota, i nakon toga se vratila u Indiju, i to sve prije prvog jutarnjeg ezana.

25.02.2019.

Mjere za zdravlje u Pakistanu

Prosle godine kada sam imala 50 kg, svi, ali bas svi, su me pitali sta nije u redu? Jesam li bolesna? Jedem li dovoljno? Jesam li anemicna? Sta kazu doktori?...

Do kraja prosle godine nabacih nekih 10 - 12 kg, tako da dobih mnostvo pohvala i cestitki o tome kako zdravo izgledam!

Do 25. februara ove godine nabacih jos kilograma, u totalu cijelih 18 kg (citaj - OSAMNAEST!!!, sa svim velikim slovima i uzvicnicima), i kolege i komsije su napokon zadovoljni sa mnom - ne samo da im izgledam "ZDRAVO" nego i "MASHALAH" pride :)
28.12.2018.

Chiggy

Pakistan nas zajebo dvaput sa cukama.

Prvi put 2010-te kada nam je islamabadski avlijaner prodat za 100 eura kao cistokrvni vucjak.

Drugi, put prije dvije sedmice, dobili smo Chiggy.

Nakon mjeseci i mjeseci nagovaranja, Robin je napokon pristao da Sari za rodjendan poklonimo dugo zeljenog cuku. Tacnije - kuce!

U Pakistanu se sve prodaje na OLX-u, pa tako i kucad. I tako trazeci (opet vucjaka) naletimo na sliku, po izgledu malo starijeg, kuceta vucjaka. U naslovu takodjer pise "vucjak". Zenkica :).

Helem, odemo mi do vlasnika isti dan i upoznamo Chiggy. Zapravo, polsije smo saznali da joj je pravo ime "Chiky" al' mi skontali Chiggy i ostala je Chiggy.

Na prvi pogled sam vidjela da se ne radi o cistokrvnom vucjaku. Na moje pitanje, vlasnik je bio iskren i priznao je da je Chiggy napolitanka :), tata vucjak a mama pakistanski "gulter". Pitamo koliko je stara, kaze 3.5 mjeseca. Pitam ga je li siguran jer je poprilicno velika za 3.5-mjesecnog cuku, on kaze "dobro je hranio".

Nakon dva dolaska i dosta pregovaranja, a u pregovorima su nam pomogli Abid i Farman - navodni strucnjaci za cuke, skinemo cijenu sa 180 eura na 110 eura.

I prezadovoljni vratimo se kuci. Sara na sedmom nebu.

***

Rewind: 2 sedmice kasnije...

Pola cipela u kuci izgrizeno. Sofa skroz poderana, kao i svi jastuci u dnevnoj sobi. Ruze, chili i paradajz izgazeni do neprepoznatljivosti...

Jedno jutro ja ustala, i onako napola budna krenem u kuhinju za kafom. Vidim na podu crvene kapljice... necega. Prvo pomislim da je sok od sipka i mislim se u sebi, "Sara jebem li ti mamicu, hiljadu puta sam ti rekla da ne prosipas sipak jer se neda oprati". Srecom ne rekoh nista djetetu jer skontah da nemamo sipaka u kuci vec par dana. Pa sta je onda?
Krenem dalje, iste crvene kapljice na podu u kuhinji. I u dnevnoj sobi. I u radnoj sobi. I pred vratima...

Daklem, khm! - Chiggy dobila prvu mjesecnicu! :)

Doktor je potvrdio cinjenicno stanje isto popodne; ne samo da Chiggy ima mjesecnicu vec je i oko 10 mjeseci stara. Spremna za majcinstvo.

A vec znamo da nije ni vucjak :)
21.12.2018.

Bozo

Naravno, odavno znam za Bozu, i par puta sam odslusala neke od pjesama, ali nikad se nesto ne zaustavih na njima. I jutros hajd' rekoh da pustim njegovu kompilaciju. Covjece! Koji glas, koja interpretacija, koji stihovi, koja muzika! Pasana, Pandora, Pustinja, Crne Oci... ne mogu da se odmaknem od ekrana...

08.10.2018.

Uzalud vam trud sviraci

Jest da je ofucana izreka , ali zaista - kakav narod takva drzava. I ne zasluzujemo bolje.

05.10.2018.

Preslatko

01.10.2018.

Diz' se Tito! :) :) :)

14.09.2018.

O depresiji

Evo me k'o Tram. Pocecu i ja "O" ovome i "O" onome :).

Dakle, o depresiji. Ko se nije sa njom uhvatio u kostac tesko da moze razumjeti kolika je to bestija. Ni ja nisam razumjela.

Pretpostavljala sam, vise nego znala, da se moja mama borila sa depresijom. Pored svega sto je prezivljavala, cudilo bi be da je ostala zdravog razuma. Ali nisam je razumjela. Nekad mi ju je bilo zao, nekad sam iskreno saosjecala sa njom, nekad mi je njen nacine borbe protiv njenog stanja smetao, ljutio me... ali nikada je nisam u potpunosti razumjela.

Sve dok joj sama nisam pala u sake.

Pisala sam o tome pocetkom ove godine. Umorna bez razloga. Zeljna sna ali san nije htio na oci. Ujutro poput zombija a u rano popodne i zombi je bio raspjevana Brena u usporedbi sa mnom. Na poslu nisam funkcionisala nikako. U domu inekako, i to samo radi djeteta. Bez nje, bila bih mrtva lopata 24 sata dnevno. Uz sve to - mucnina bez prestanka. Pila sam i po 5 - 6 reglana dnevno, bez obzira na opasne posljedice.

O broju doktora da ne i ne govorim. Kljukali me vitaminima, zeljezom, antacidima, tabletama za bolove, antibioticima. Sve dok ne dodjoh do jednog doktora za kojeg sam mislila da je stvarno prelio casu; nisam ni zavrsila da mu kazem sve simptome a covjek mi propisa Cipralex. Dodjem kuci, proguglam, vidim da se radi o lijeku protiv depresije, i ne vjerujem svojim ocima. Ja covjeka debila! Kazem mu da sam slaba, umorna i da me ubi mucnina, a on meni tablete protiv depresije. I bacim ih u kantu za smece.

Trebalo je jos tri mjeseca patnje do konacnog endoskopskog pregleda i cinjenicnog stanja: s mojim stomakom i probavnim sistemom sve je bilo u redu. I jedne stare engleske doktorice kojoj sam ispricala anegdotu sa doktorom i cipralexom. I tako krenusmo u razgovor o zivotu, porodici, poslu, braku... i dodjemo do teme koja me boli i prati vec 11 godina. U tom grmu lezi zec!

Po dobroj, staroj doktorici, imala sam 3 izbora,
- Nastaviti nositi na ledjima breme koje nosim zadnje desetljece, te na kraju ostati i bez porodice, i bez posla, i bez zdravlja,
- Zbaciti breme s ledja, koliko god bilo tesko zamisliti da bez istog ne mogu dalje u zivotu,
- Svaku vecer uzeti jedan Cipralex, i cekati mjesec dana da serotonin u mom mozgu napravi magiju.

Jebaji ga, odlucim se na najbezbolniji izlaz: Cipralex

To je bilo 1. marta. Prvog aprila probudih se odmorna. ODMORNA! Bez tezine u ocima, bez obamrlosti u udovima, bez tvrdoglavog sna u nerazbudjenim mislima. Jednostavno cistina, bistrina. Bez mucnine. Halo, BEZ MUCNINE. Bila sam zaboravila kako je to disati, hodati, a kamoli jesti bez da ti je muka non-stop.

Jedan dan. Dva. Tri. Trideset. Sest mjeseci.

Jedan Cipralex dnevno. Magija.

Da se razumijemo, nije mi namjera da promoviram ni anti-depresive niti Cipralex. Meni je pomogao. Nekome drugom mozda ne pomaze. Nekome drugom mozda pomaze joga ili meditacija. Namjera mi je da podjelim svoje iskustvo o tome koliko depresija moze biti podmukla, i koliko emotivne, psihicke i fizicke stete moze nanijeti ako je ne prepoznamo na vrijeme.

Noviji postovi | Stariji postovi

Image and video hosting by TinyPic
Miris mame

Humanitarac

Prozorče
u moj život





Listaj, desno i lijevo! :)



Život,
razmišljanja, putesestvije

Bosanske


BROJAČ POSJETA
189900

Powered by Blogger.ba