Image and video hosting by TinyPic
29.11.2012.

Ovih dana

kujemo, testeramo, slazemo, razbijamo... Budimo se u 6 ujutro, a samo nam jaka kafa ublazava shok takve nagle promjene, buduci da smo do unazad 10 dana svi troje spavali do 10 - 11, a prva jutarnja pila se u podne.

Na donjem spratu nove kuce (tj. prizemlju) - buducem restoranu, trenutno imamo gole zidove (i prozore) i pod. Pod nam je i stol i stolica, i kuhinja i tus kabina :).

Gornji sprat je sav u drvetu i prostor je jako lijep - dvije spavace sobe (jedna sa kupatilom), ogroooooman dnevni boravak, mali drveni balkon sto gleda na glavnu ulicu, a drugi veci sa straga gleda na bascu i kupolu budistickog hrama. Prelijepo. Namjestaj jos nemamo, ali mogu vam reci da je spavanje na podu pravo cool :).

Ovo gore kovanje, testeranje, busenje i ostale udarnicke radnje je vezano za 'izgradnju" restorana - sve ce biti od daski i bambusa: stolovi, stolice, bar, nadstresnica, ama bas sve. Dragi tvrdi da ce cak i sofe sam od bambusa napraviti :).

U medjuvremenu, za rucak isprobavamo jela koja ce biti na meniju, i za brigu mi je sto do sada nijedan rucak nije ispao (ni ukusom ni izgledom) onako kako bi trebao izgledati kada ga budemo sluzili musterijama :))). Ponavljanje je majka... cega ono bjese? Helem, mi cemo ponavljati dok se ne potrefi pravi rezultat!

Jedino sto ne ide kako treba je Akino zdravlje, kako njeno tako i kod kcerke joj. Aka jos od djetinjstva ima epilepsiju, ali do sada napadi nisu bili toliko cesti (jednom-dvaput godisnje), mada su jako teski kada se dese. Otkako smo se odlucili na otvaranje restorana plan je bio da ce Aka raditi s nama u kuhinji; prvo, to bi je izvuklo iz bijede u koju je upala u protekloj godini, drugo, ona i djeca ce imati tri redovna obroka dnevno + redovnu platu naravno, i trece, Aka zaista uziva u kuhanju tako da posao ne bi izazivao stresne situacije koje mogu izazvati eplepticne napade.

Na nasu zalost, kada smo otisli kod Ake da se dogovorimo oko svega, ona nam je kroz suze rekla kako je u protekla 2 mjeseca imala cak 3 napada, koji su bili toliko ruzni i teski da sada ni njene komsije ne zele da ona dolazi kod njih. Kako napadi nemaju nikakvog predznaka, strah ju je obavezati se da radi s nama, i da izazove paniku i gadjenje medju gostima restorana. Bez obzira na sva nasa uvjeravanja, nece da odstupi od svoje odluke. Kaze, "dodjite kod mene, naucit cu vas svemu sto znam, a vi mi kasnije vratite kojom porcijom mesa za djecu kad nas bijeda pritisne...".  Da stvar bude gora, bolest od koje boluje njena kcerka se pogorsala, tako da se djevojcica sada jedva oslanja na oboljelu nogu, a na stopalo koje je 3 puta vece od normalnog vise ne moze nista obuti. Kad Bozja nesreca udari, udari sa svih strana.

...

Ipak, da se post ne bi zavrsio na tuznoj noti, slike mojih profesionalaca vracaju raspolozenje:

drug pod
drug pod


buduci bambusov sto za kafenisanje
buduci bambusov sto za kafenisanje


prozori koji ce postati stolovi
prozori koji ce postati stolovi


stolar kuje stol
stolar kuje stol


majstori poceli graditi nadstresnicu bez ljestvi, pa kad su skontali da im iste trebaju odlucili da ih sami skuju
majstori poceli graditi nadstresnicu bez ljestvi, pa kad su skontali da im iste trebaju odlucili da ih sami skuju


majstor za deset!
majstor za deset!


Image and video hosting by TinyPic
Miris mame

Humanitarac

Prozorče
u moj život





Listaj, desno i lijevo! :)



Život,
razmišljanja, putesestvije

Bosanske


BROJAČ POSJETA
127499

Powered by Blogger.ba