Image and video hosting by TinyPic
17.11.2012.

Petak a nije trinaesti

Jutro je pocelo sasvim lijepo, sa Sarinim smijehom i vrucom kafom. Sve do momenta dok dragom nije zazvonio telefon. Tata iz Sri Lanke.

Moj dragi je nekada davno, prije nego nam se rodila Sara, otisao u minus kreditnom karticom. 350 dolara. Eh pa danas, uz kamate i zatezne kamate i zatezne od zateznih kamata... ukupni dug (po pozivu bankovnog sluzbenika njegovom tati jucer ujutro) iznosi tacno 1,500 dolara. Bas super.

Skuham nam i drugu kafu, i dumamo tako kako i sta sad. U to zove meme da joj dovezemo Saru, kaze dosla djeca iz sela traze je da se igraju. Hajd'dobro. Spremimo se, izadjemo u avliju, dragi kaze uzmi kacige za sebe i Saru, moja je na motoru... i osta tako otvorenih usta, gledajuci u travnjak gdje svaku vecer parkira motor. Travnjak prazan. Motora nema.

Zovemo vlasnika - gazdu koji nam izdaje baraku i koji nam je posudio motor do kraja mjeseca. Jos smo bili uvjereni da je on uzeo motor dok smo mi spavali. Ne, ne, veli on. Ja sam novim motorom dosao na posao.

I tako. Pjeske do policije, oko 3 km, a sunce upeklooooo. U stanici niko ne govori engleski, jedva nekako rukama i nogama objasnismo da je u pitanju kradja motora. 4 debela sata u policiji. Vani 37 stepeni a unutra zaklela bih se 47! Imaju dva velika klima uredjaja ali ne rade.

Dovucemo se nekako kuci, umorni, uznojeni, isfrustrirani...

Veli dragi, petak je, dva su se zla desila, i trece ce (po srilankanskom nepisanom prirodnom zakonu). Mora biti trojka, vidjeces. Uh jezik pregriz'o i ti i trojka!

Hajmo mi kontati sta cemo za veceru, citav dan zalogaja nismo okusili. Kako to rekoh tako me prekinu grc u stomaku. Ma kakav noz. Onaj veliki, kuhinjski, pa se jos vrti unutra.

Kaze dragi, idem ja tebi donijeti koju bananu, to ti je od gladi i stresa a bilo kakva teza hrana samo ce ti jos teze pasti. Dok je on otisao do prodavnice i vratio se, ja sam lezala na podu previjajuci se od bola.

Hajmo u bolnicu.

Tamo, doktor veli, najvjerovatnije zapaljenje slijepog crijeva. Ako rendgen potvrdi moramo te operisati. Infuzija. Rendgen. CT scan. Nema nista. Ponovi CT scan, sad s nekom injekcijom za diferencijaciju od koje ce mi, kako rece sestra, biti jako vruce i moguce je da cu povracati dok sam unutra, u skeneru. Kaze ne brini nista, bicu ti ja vise glave (na izlazu iz CT skenera) pa ako pocnes povracati ucini to meni u ruku.

Krasno.

Prodjoh ja kroz skener bez povracanja, cak mi ni muka nije bilo. Vratise me u sobu. Muka. Mukaaaaa. Od ponoci pa do 3 ujutro provedoh u kupatilu zagrljena sa WC soljom.

Jutros, tri doktora oko mene, generalni, hirurg i ginekolog. Nakon 2 sata ispitivanja ni meni ni njima nista nije jasno. Po nalazima i CT-u sve Ok, izvor bola totalno nepoznat.

Veli generalni, ostacete na posmatranju jos dan-dva a u medjuvremenu ukljucit cemo antibiotike.

Ma mani ti to doktore. Mene boli kako boli, posmatrat cu se kod kuce, a antibiotike i u kuci mogu piti. Jedva ga nagovorih da mi potpise otpusnicu.

Eto, bila je trojka, i bio je petak. Sasvim dovoljno!

Image and video hosting by TinyPic
Miris mame

Humanitarac

Prozorče
u moj život





Listaj, desno i lijevo! :)



Život,
razmišljanja, putesestvije

Bosanske


BROJAČ POSJETA
137313

Powered by Blogger.ba