Image and video hosting by TinyPic
15.11.2012.

Ne dize se!

Ma najradije bih ga opsovala, ali necu. Eto necu u inat, nego cu ga nastaviti zakuhavati dok do stake ne dodjem!

Pa ima jedno 5 godina da ja pokusavam hljeb ispeci. Zakuhati i ispeci. Pa da jednom, u ovoj tudjini, pojedem DOMACI HLJEB. Iliti KRUH.

Jednom - tvrd, drugiput - nepecen, treciput - prepecen, cetvrtiput - prepecen izvana, sirov iznutra...

Jucer se zainatio dragi; kaze, ti pokusavas ima 5 godina, a gledaj mene, pogledacu na jutjubu i napravicu pravi hljeb. Ajd' i to da vidimo brale.

Ide mu u recept kvasac. Odemo u (jedini) shopping centar, ima prasak za pecivo. Pita me jel' to isto,velim pa valjda jeste. I od jednog i od druge ce da ti se digne (khm!).

Dosli kuci, poce dragi mjesiti. Po receptu, kvasac u mlakoj vodi razmutiti, pa umjesiti u brasno i vodu, pa dobro zamjesiti, pa da nadodje, pa premjesiti, pa da opet nadodje... Helem, odradi sve dragi po receptu. Gledam ja ono tijesto nakon nekih 40 minuta (prvo dizanje), ma ne dize se brate. Kaze on, ne brini nista, ovaj ce hljeb biti k'o poljubac. Ajde de.

Ni nakon drugih 40 minuta tijesto se nije nadiglo. Tutne ga dragi 'nakog spljosnutog u rernu. Provjerimo nakon pola sata, bijel, spljosnut. I poslije 45 minuta isti. Hajde reko' da pojacamo gornji grijac, barem da malo pozuti. Nakon sat u rerni, blijedo zuckastog i jos uvjek pljosnatog izvadimo ga (iz rerne naravno). Tvrd k'o kamen. Ma granit! Nista, velim zamotacemo ga u krpu pa u kesu, omeksace. Poslije sat u krpi, on jos tvrdji.

Hajde velim, dobar je s dzemom i nutelom kakav je da je. Razlomimo i imamo sta vidjeti. Kora k'o kamen a sredina ko zvakaca guma.

Nahranimo komsijine koke.

2. dio

Veceras velim ja cu. Sad kad ga ja uhvatim u svoje ruke ima da se triput digne!

Prvo sjednem da se posavjetujem sa Gugletom. I vidim da se prasak za pecivo uopste ne mjesa s vodom niti se tijesto od njega dize, pa premjesuje, pa... Prasak se lijepo uspe u brasno, pomjesa sa ostalim sastojcima, i u rernu. Tako kaze Gugle. A jos i kaze da vecina recepata gdje se koristi prasak za pecivo ide sa mlijekom, ili kiselim mlijekom, ali ne sa vodom. Uhhhhhh.

I hajd'. Zasucem rukave, prvo brasno, pa izlomljeni komadici putera, pa sol, pa toplo mlijeko. Nabrzacke ja to umjesim dok ne dodjoh do one lopte po receptu, loptu u tepsiju i u vrelu rernu.

Poslije 45 minuta, izvadim ga, lijep brate. Rumeni se, mirisi, malo narastao (ipak ne koliko sam ocekivala, ali kontam bolji je od onoga od moga dragoga!). Ma samo taki more bit'. Razlomimo kad se malo hladn'o, prhko nesto ali fino mirise. Zagrizem... hljeb a opet - nije hljeb.

Kaze dragi dobar je, fin, ukusan, ali ovo k'o da nije hljeb. Premecem ga i ja tako u ustima, ma ukus 100% poznat, miris, prhkost, nacin na koji se topi u ustima, sve mi poznato.

I onda mi odjednom ukus i miris dodjose iz sjecanja, miris kuhinje moje mame, vruceg mlijeka na kraju sporeta, i miris pogace sto ju je tog jutra zamjesila teta Stana i donijela nama djeci da doruckujemo. Teta Stanina pogaca je najbolja, najmirisnija, najukusnija pogaca koju sam ikada probala.

I eto, na kraju ni hljeb ni kruh. Vec vruca pogaca.

Image and video hosting by TinyPic
Miris mame

Humanitarac

Prozorče
u moj život





Listaj, desno i lijevo! :)



Život,
razmišljanja, putesestvije

Bosanske


BROJAČ POSJETA
130916

Powered by Blogger.ba