Kurban Bajram docekasmo sa Aka-om i njenom djecom.

Nazvala nas je rano ujutro s rijecima, "Dosao nam je neki bogatas u selo i zaklao kravu da podijeli kurbane, ima da mi dodjete na rucak!

Kad smo stigli u Bufalovo selo sunce je peklo do nepodnosljivosti, i po ko zna koji put gledajuci one slamnate kucice (ako se uopste mogu nazvati kucicama) upitala sam se, Boze kako ovi ljudi izdrze. A izdrze.

Aka se u svoju "slamnjaru" vratila nakon sto je pozar ranije ove godine zahvatio ulicu u kojoj se nalazila zidana garaza u koju se bila preselila prosle godine. Starijoj kceri, koja boluje od "elephantiasis", stanje se pogorsalo, i sada jedva da moze hodati bez sepanja, a stopalo je toliko oteklo da joj nijedne papuce vise ne mogu na nogu. Kaze nam Aka kako su dolazili neki Kinezi iz neke "humanitarne" te joj zabadali igle u nogu i radili drenazu, ali ni to nije pomoglo. A za lijecenje u Chang Mai-u treba, kazu, najmanje 100,000 Bahtova, a io bi se nekako prebortalo da se djevojcicu moze odvesti u Chang Mai... I tako, zivot tece dalje, djevojcica se sve vise krije od druge djece kako bi izbjegla izrugivanje, a sanse za normalan zivot iz dana u dan postaju sve manje.

No to joj ne skida vjeciti osmijeh s lica niti muti svjetlost u ocima. Veselo je pomagala majci u pripremi rucka, a njeno mlado lijepo lice je cijelo vrijeme bilo obasjano nekom unutarnjom vedrinom.

Pitamo Aku kako zive sada. Aka vadi ogromne komade mesa u tanjure, pretrpava ih rizom koja bi bila dovoljna za tri normalna obroka, i odmahuje rukom na nase negodovanje.

"Sta puno, nije puno, jedite! Ko zna kad cete mi opet na bajramski rucak doci. A kako zivimo? Pa dobro je, hvala Allahu. Djeca mi vecinu dana nisu gladna. Najgore je kad kisa udari, onda sve kuce poplave i ne znamo sta cemo od stakora, zmija, insekata... Djeca mi se, hvala Allahu, jos nisu ni od cega ozbiljnog razboljela. Dobro je, ima i gorega."

Pitamo je zasto djeca ne rucaju s nama. Aka se smije, kaze odjutros cijelo selo kuha ili pece meso, pa djeca samo idu kuce do kuce i caste se; ovih nekoliko dana ima da im stomacici nabubre ko u bumbara! A onda, ko zna kad ce opet... Od Bajrama do Bajrama.