I tako, tradicija se nastavlja. Vrhovni poglavar Katolicke Crkve proglasava istaknute krscane (ili katolike?) svecima.

Sveta Marija, Sveti Josip - hajd' jasno mi je; mati i otac... jok, ocuh... uh poocim? Isusa Krista, pa valjda su zasluzili da budu sveti. Sveti Ivan, Marko, Toma, Petar... hajd' jasno mi je i za njih.

Pa evo, kad pogledam ovu listu izabranika Pape Benedikta, jasno mi je i za ovu Marijan Koup sto je lijecila oboljele od lepre na Havajima... posvetila bih je i ja vala.

Ovo posvecivanje Indijanke Lili Mohavke mi je pravo simpaticno :).

A onda, sasvim ocekivano i predvidljivo, papa krece sa svojim dobro utabanim papanlukom:

Svetac je tinejdzer Pedro jer je domoroce preobracivao na krscanstvo pa ga isti ukokali. Ukokala bih ga i ja. Ha ja!

Svetac je i n'akav Djovani jer je osnovao katolicku stampariju. Pa ja, "siromah" sirio Bozju Rijec, posvetilo mu se tlo pod nogama.

I sto je najgore:

"Na trgu Svetog Petra u Rimu ovim povodom su se okupili hodočasnici iz čitavog svijeta, a američki Indijanci ukrašeni perlama i perjem pjevali su u zoru uoči mise pjesme posvećene Kateri."

Bas me zanima da li Bog upraznjava ljudsku osobinu smijanja? Zamisljam Ga kako se valja od smijeha gore negdje medju oblacima.