Image and video hosting by TinyPic
11.07.2012.

...

Sta reci? Rijecima, malo je. Premalo.

Amiru sam, kao i mnoge druge Srebrenicanke upoznala davne '97, u Vogosci. Izbjegla je tu sa svojom 10-godisnjom kcerkicom, Merjemom.

Kad god smo se srele bila je vesela, nasmijana. Kad god bih je vidjela takvu, punu osmijeha, njeznosti prema svakome, ocima ispunjenim neopisivom blagosti, pitala sam se... Otkud tolika snaga? Otkud tolika hrabrost? Otkud tolika velicina srca u zeni koja mi je prvog dana kad smo se upoznale ispricala svoju pricu...

Sve smo mislili nece nista biti, proci ce. UNPROFOR je tu, ne smiju pred njima. Onda su nas tog jutra istjerali sviju iz kuca. Neko je rekao da su stranci postigli sporazum i da cemo svi UN-ovim autobusima u Tuzlu. Bilo mi je tesko, ostaviti kucu, mezarje mojih starih, ali bila sam sretna jer sam znala da nas u Tuzli ceka spas.
Doveli su nas na mjesto gdje su bili skupa srpski vojnici i UNPROFOR-ci. Bilo je puno bijelih tenkova okolo, i kamiona. Neko rece da cemo kamionima u Tuzlu.

Onda nas pocese odvajati. Isprva nisam shvatila sta se desava. Muskarci ce, rekose u posebne kamione. Neko moga Ibru (supruga) poteze na drugu stranu. Zene pocese zapomagati, djeca plakati. Rekose nam kako muska djeca mogu ostati s majkama.
Stegoh svog Mirzu uza se. Dijete je, jasta je nego dijete, cetrnaest mu je godina. Dijete.
Neko mi ga istrze iz ruke. Bacih im se pod nogu, zapomgajuci. Dijete je, ostavite mi ga. Cetrnaest mu je godina.
Neko me odgurnu. Blago. Ne brini se, naces ga u Tuzli. Ovo je privremeno.
Ali rekli ste da da djecu ostaju s majkama,
Odgurnuse me od muskog kamiona, sad grubo.
Mirza, ne brini, vode vas u Tuzlu. Mirza, ne brini, mama je tu. Mirza...


Prosle godine, nadjoh se sa Zemirom na kafi. Pitam je za Amiru. Kaze, odselila je u Kanadu. Nasli su Mirzine ostatke, sahranjen je uz babu mu, i dvojicu amidza, u julu 2010.
Kao i trojica Zemirine brace... i Samirin muz, braca joj i babo... i Zumrin muz... ... ... ...
(Imena su promjenjena, jer nemam njihovu dozvolu da ih objavim)

Sta reci. Ne znam ni sama. Zato kopiram sto nadjoh na profilu drage mi blog-prijateljice (bez njene dozvole, nadam se da ce oprostiti):

Brate, prebolno jeste al dijelim jer ono sto je muderis rekao u Vejlu jos vecu jacinu ima!
Haram bilo onom ko zaboravi,
Haram bilo onom ko oprosti i
Haram bilo onom ko je mogao pomoci a nije!

Esselamu alejkum iz bolom okovanih Potocara!
Image and video hosting by TinyPic
Miris mame

Humanitarac

Prozorče
u moj život





Listaj, desno i lijevo! :)



Život,
razmišljanja, putesestvije

Bosanske


BROJAČ POSJETA
128702

Powered by Blogger.ba