sto se sad isplakah! Radosnice. :)

Okotila se maca. Tj. jos uvijek se koti jer je tek jedno izaslo na svijet. U mom ormaru, na farmerkama. I onako malesno, sicusno, drhtavo, odmah prionulo na siku. Sto ti je Bozji dar!

Vec danima obilazi oko kuce, zagleda u oluke, uvlaci se pod crijep, pod grede na avliji. U kuci nije trazila gnijezdo, vjerovatno zbog macora i cuke (ah da, nisam pisala da smo i ulicnog dvomjesecnog cuku usvojili!). Tek nekako jutros pred zoru cujem je kako muklo mjauce pred spavacom sobom. Otvorim, kontam gladna. Ali ne, samo tuzno mjauce i prati mene u stopu. skontam sta je. Dekicu polozim u ormar, rascistim nasu odjecu iz tog dijela, i ona sva sretna leze.

Lezala je tako cijeli dan, i taman (prije 10 minuta) pomislismo da nema nista od beba veceras, kad se zacu sicusno mjau-mjau-mjau! :)

Sve do prije tih nekih desetak minuta maca je lezala gdje sam joj jutros i namjestila; Pojma nemam kad je skocila na gornju policu i to bas na moje omiljene farmerke.

Odoh proviriti koliko ih je sada...

Jos uvijek samo jedno. Crno ko noc. Na tatu :).