Image and video hosting by TinyPic
02.03.2012.

Polazak u povratak (nastavljeno)

(odlomak)

Zastade pred bugojanskom katolickom crkvom. Nikada prije nije bila unutra, i sad joj je bilo neprijatno uci i traziti pomoc zupnika, znajuci da ce je kritikovati zbog njene nevjere. Plan je plan, uspravi se odlucno. Nista ne mogu izgubiti.

Crkvena vrata su bila odskrinuta i Anica udje unutra. Doceka je miris dogorjelih svijeca i blagi zumor molitve od par starijih zena sto su sjedile na zadnjim klupama. Anica se uplasi da nije upala na misu no svecenika nigdje nije bilo. Nesigurnim koracima krenu ka oltaru. Svidjela joj se unutrasnjost, sa slikama svetaca i kipom Marije sa malim Isusom u rukama. Cijela unutrasnjost, sa visokim svodovima, osvjetljenim oltarom i velikim bijelim svijecama odisala je mirom i dostojanstvom.

Anica ugleda casnu sestru u uglu iza oltara i upita je za zupnika. Casna je zacudjeno pogleda i pokaza rukom na straznja vrata, rekavsi joj da je zupni ured u zgradi do crkve.

Na vratima zupnog ureda doceka je visok covjek u obicnoj majici kratkih rukava i izlizanim farmerkama. Anica ga upita za zupnika.

“Ja sam Fra Janko. Cija si ti, mala? Sta si trebala?”, pruzi joj ruku, zacudjeno je gledajuci.

Anici se usta osusise. Cula je za Fra Janka, a ko nije u Bugojnu? Hrvati koji su bili otisli iz Bugojna su ga kritikovali, govorili da nije dovoljno velik Hrvat cim je ostao pod okupacijom muslimana; Oni koji su ostali u Bugojnu, bez obzira na vjeru i nacionalnost su ga smatrali ljudinom, istinskim Bugojancom koji je brinuo o svima; njegova vrata su bila, kazu, otvorena za svakoga.

“Zovem se Anica. Vratila sam se u Bugojno prije mjesec dana, i hocu da ostanem ovdje. Mislila sam… Mislila sam da biste vi mogli znati ako neko trazi uposlenicu… ako bi… mislim, ako bi neko vas pitao znate li ikoga… mislim…”, Anica odustade od ostatka sto je htjela reci, postidjena vlastitim stidom i zamuckivanjem.

Fra Jankove obrve se podiguse u neskrivenom cudjenju. “Cuj, ti se vratila. Bog te pomog’o dijete, jesi li ti pri zdravoj pameti? Ti se vratila da trazis posao u Bugojnu?”

Anica ga zastidjeno pogleda ali se osmjehnu na osmjeh sto sepoceo  razlamati na njegovom licu. “Pa nisam se vratila da se zaposlim, ali mislila sam…”, opet postidjeno pogleda u zemlju.

Fra Janko vise nista ne rece. Samo je uzeo njene podatke i adresu, malo se precnuvsi kad ona spomenu Cipuljic. “Vidjecemo, Anice, vidjecemo… A navrati ponekad i na misu,” doda s osmjehom, “Ne sjecam se da sam vidjao tebe i roditelje na nedjeljnim misama”.

Ne nisi, pomisli Anica, ali nista ne rece. Da je zalazio u stari krov i u ostale bugojanske kafane zasigurno bi vidio njenog oca. U crkvenim klupama, tezak slucaj. A kad bi dosao u njihovu kucu i vidio veliku Marsalovu sliku na zidu, zbog koje tata umalo glavu nije zijanio kad su HOS-ovci upalili unutra ’93 i trazili da je skine, eh tek tada bi mu bilo jasno. Anica se skoro osmjehnu na viziju oca kako mirno stoji pred zapovjednikom HOS-a i prkosno odgovara, “Ovu sijedu glavu skidajte, ali njegovu sliku niko nece skinuti dok sam ja ziv pod njom”.

Godinama kasnije, uci ce Fra Janko i u njihovu kucu da je blagoslovi pred Bozic, popice casicu domace sljive pred okicenom jelkom ispod Titove slike, i krisom namignuti Anici da tata ne vidi. Pogled ce mu reci, sad znam kad te ono pitah sto vas ne vidjam na misi nedjeljom.

Image and video hosting by TinyPic
Miris mame

Humanitarac

Prozorče
u moj život





Listaj, desno i lijevo! :)



Život,
razmišljanja, putesestvije

Bosanske


BROJAČ POSJETA
130911

Powered by Blogger.ba