Image and video hosting by TinyPic
03.01.2012.

Lupi petama i reci: to je moje! Dio II

... Mama je pred samu smrt odlucila prodati staru kucu. Ne znam zasto, odnijela je tu tajnu u grob. Navodno je zvala redom svu rodbinu u Stocu i nudila im kucu za dvadeset hiljada maraka. Niko ju nije htio. Napokon, jedan od rodjaka (zvacemo ga Rodjak) ponudio joj je cetiri hiljade. Bez mog znanja, bez tada icijeg znanja, mama se slozila.

Rodjak je, navodno, imao svoj vlastiti interes u cijeloj prici. Njegova velika nova kuca sagradjena je nad nasom starom, koja sada smeta. Po selu se prica i da je za izgradnju svoje okucnice iskoristio dio bakinog posjeda, no to je manje ovdje bitno.

Bitno je da je Rodjak mami, kovertom, poslao hiljadu i petsto maraka. Od dogovorenih cetiri. Nekoliko sedmica nakon sto je koverta stigla do mame, ona je nakon teske bolesti preminula.

Bila sam sad u Stocu. Navratila kod Rodjaka. Sa hiljadu i po maraka u dzepu. Sjeli, popili kafu, pricali o Popratima, baki, djeci, politici, Pakistanu. Kad sam krenula, nacnem temu.

Kazem mu sta sam cula od drugih, o dogovorenih cetiri i placenih hiljadu i po, o tome kako je nakon mamine smrti kuca prevedena na mene i brata, o mojoj zelji da zadrzim kucu - sjecanja radi.

Ne moze, kaze. Zna on da cu ja tu kucu drugim rodjacima dati, koji njega mrze i koji su ga u proslosti zajebali. Ako ja hocu da mu vratim te pare, onda ce on meni zelenasku mjesecnu kamatu zaracunati, pa cu mu morati platiti deseterostruko vise. Da se sjetim koliko je njegova sestra pomagala mojoj pokojnoj majci, a eto ja sada tako vracam dobrotu njegove porodice. On ce, kao, meni isplatiti ostatak duga za kucu ali tek nakon sto se kuca prevede na njega (za sto ja, u ime moje pokojne majke, trebam platiti hiljadu maraka). A da je htio, mogao ju je i zapaliti.

Gledam ga. Zao mi. Zao mi izgovorenog, zao mi neizgovorenog, onog sto cu tek izgovoriti. Jer sam prvi put u zivotu, umjesto bake, i umjesto majke, odlucila da cu lupiti petom i napokon za njih obje reci - to je moje.

I kazem mu. I da je to moje. I da zelenaske kamate ne placam. Da ce ih on placati ako bude placao ostatak duga, onako desetorostruko kako bi on meni naplatio. No da dug nece ni placati, ni s kamatama ni bez njih, jer moje ne dam. A moje je. I da pali svoje, ako mu se sta pali. Ono sto je na njemu. Da moje nece paliti. Neka proba.

Kaze da nemam morala, da ne postujem rijec pokojnice.

Kazem da on cuva svoj moral; isti onaj po kojem je zeni na samrti isplatio jadnih hiljadu i po maraka, kada nije znao koje je zlo tjera da prodaje nesto sto se procijeniti novcem ne moze.

Zbogom kaze, s tobom se razgovarati ne moze. I zatvori vrata.

Zbogom, i ja kazem zatvorenim vratima.

Image and video hosting by TinyPic
Miris mame

Humanitarac

Prozorče
u moj život





Listaj, desno i lijevo! :)



Život,
razmišljanja, putesestvije

Bosanske


BROJAČ POSJETA
164197

Powered by Blogger.ba