dnevnik jedne kurtizane

Nacionalnost: Bosanka pa i Hercegovka


24.12.2019.

Pita me

NKTB sta ima. Svasta moj ti! :)

Pomalo hektican period zivota, kako u privatnom zivotu tako i na poslu.

O privatnom...

U Sri Lanci smo prije nekoliko godina dobili (od drzave) lijep komad zemlje u Trinku, na sjevero-istocnoj obali. I evo ove godine smo napokon skupili hrabrosti da pocnemo graditi nas novi, i jedini, dom. Nece to biti nesto veliko, vise koliba nego kuca, ali barem ce biti po nasem cejfu: zidovi od crvene cigle, drvene grede za tavan (tu ce biti Sarina sobica, u krosnji drveta) i krov od kokosovog lisca. Ma san snova! :)

U Bosni, tata imao mini- mozdani udar. Pravo nas je uplasio, ali proslo je dobro. Poslali ga kuci i bez aspirina,a 85-a mu kuca na vrata.

Ja i Sara (dok je dragii vrijedno radio na kuci) provele dvije sedmice u Tajlandu. Nakon sedmicu dana obuke (to je bio radni dio) otisle smo u Mae Sot, na granicu sa Burmom, gdje smo proveli skoro 6 godina zivota. Za Saru, Mae Sot je i dan-danas ostao njen dom. Provele smo nezaboravnih 7 dana, sreli se sa starim prijateljima i sa Meme, Sarinom prvom dadiljom, kad je kao beba od 4 mjeseca prvi put dosla u Mae Sot. Susret sa Meme je bio sladak i gorak, jer je nje suprug, i Sarin istinski "dedo" poginuo prije tri godine. Ovo je bio prvi put da je vidimo nakon njegove smrti, i za Saru je momenat bio pretezak.

Po povratku u Pakistan, neminovno smo se vratili realnosti: Sara vec nekoliko mjeseci ima poteskoce u ucenju i skolskom okruzenju. Da svedem dugu pricu na kratko, nakon mnogo isprobanih opcija, odlucili smo se ponovo na home-schooling. Ovog vikenda cemo obaviti razgovore sa potencijalnim nastavnicima. Nece biti lako jer jedno je obrazovati dijete od kuce kad je u predskolskom uzrastu, a sasvim drugo u 6-om razredu. O tom potom, isprobacemo, pa kud puklo da puklo.

Jucer joj je bio rodjendan, dvanaesti. Stigla me, nosi moje tene, moje dzempere... Zastrasujuce i prekrasno.

Sutra Bozic, okitili smo jelku. Ove godine odlucili smo da se zahvalimo Majci Zemlji na svim njenim darovima, te smo posadili pravi zivi boric i okitili ga rucno bojanim sisarkama i ukrasima od recikliranog papira. Nista plastika, nista sjecenje drveta, slavimo Zivot!

Evo par slicica...












04.12.2019.

Dosla nam

KITArevicka neki dan u Bugojno.

Sve vas srdačno pozdravljam i kao vaša predsjednica. Danas dolazim sa čvrstom porukom, a to je da je Hrvatska uz vas, da će Hrvatska stajati uz vas i da će se boriti za vaša prava kao jednakog i konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini. Hrvati moraju birati svoje političke predstavnike i biti jednakopravni u svakom pogledu sa ostala 2 naroda. Zalažem se čvrsto i za evropsku budućnost BiH i onda ćemo zajedno živjeti bez granica među nama a onda će i Hrvati u BiH moći ostvariti veći prosperitet i prava u Evropskoj uniji. Ovdje u Srednjoj Bosni gdje ste toliko propatili, kad se prisjetim svega što ste prošli, ono što me veseli je vidjeti ovu mladež i djecu koja su s nama“, istakla je Kolinda Grabar-Kitarović.

Prvo, ima li ova zena zeru pameti u glavi? Ja i dalje ne mogu skontati je li ona vise glupa, ili je visa zla, ili je jednostavno glupa u svojoj zlobi i oholosti?

Drugo, a pitam se to jos od '92: koji lijepi klinac ovi Hrvati u Bosni, i nazalost mom rodnom Bugojnu, koji je docekuju sa silnim ovacijama i sa "dobro nam dosla nasa predsjednice", dakle koji lijepi klinac rade u Bugojnu i Bosni? Jel' se to mozda jos uvijek nadaju kako ce Bosne preko noci nestati i kako ce se probuditi u nekoj velikoj lijepoj nasoj? Jer ako znaju, a znaju do sada zasigurno, da od tog sna-tlapnje nema nista, sto se ne presele svojoj preCjednici u njihovu lijepu nasu, i mirna Bosna!

Kitarevicka se eto prisjeca i patnje (cije patnje?!) u Srednjoj Bosni? Patnje 20 HVO-vaca iz Bugojna (dakle, pripadnika oruzanih snaga!) ili patnje preko stotinu civila u Ahmicima ubijenih pod cizmom Kolindinog heroja Darija Kordica?
04.12.2019.

E moj Isakovicu, koja si ti budala! Ti i Dodik taman skupa

Stoga, još jednom treba podsjetiti na poruke velikog  i jednog od najznačajnijih bh. intelektualaca Alije Isakovića, koji je davno pojasnio "ko je Bosanac, ko Bošnjak, a ko Musliman?"

-Neuk i neobaviješten čovjek često brka pojmove Bošnjak, Bosanac, Musliman, bosanski Musliman, musliman. Nažalost, u taj svijet spadaju i neki naši novinari i neki naši ljudi na visokim položajima. Jednostavno, ima svijeta kojeg to do sada nije zanimalo.

To je pretežno onaj naš sloj i soj koji nije razvijao u sebi nikakve pojmove o vjeri i naciji. To su najčešće oni ljudi koji misle da su izuzetno napredni, izvan i iznad običnog puka. To je onaj soj u kojeg nema pojmova o općem već samo o vlastitom. U velikoj mjeri to je i svojevrsna mimikrija kakvu ima i životinjsko carstvo. 
 
Dakle, Bošnjak je tradicionalno nacionalno ime bosanskohercegovačkih muslimana, sandžačkih muslimana i svih drugih muslimana koji govore bosanskim jezikom. Osim nas koji se znamo, u samoj Turskoj je oko šest miliona Bošnjaka (iz više generacija), a danas ih ima od Kanade do Novog Zelanda. U sovjetskim naučnim djelima i enciklopedijama, u turskim enciklopedijama, i u nekih drugih naroda koji su s nama imali historijske kontakte, mi smo uvijek predstavljani kao Bošnjaci. 
 
Termin Musliman (u nacionalnom smislu), koji je uveden u popis stanovništva 1971, zamijenjen je terminom Bošnjak na posljednjem Bošnjačkom saboru, septembra 1993. godine, na kojem je jednodušnom aklamacijom vraćeno ovo narodno viševjekovno ime, u atmosferu potpune saglasnosti i olakšanja da se to natezanje s imenom okonča, bez velikih riječi i bez ikakvih prenemaganja, tumačenja i pravdanja... 
 
Savez komunista uveo je za nas termin Musliman, umjesto Bošnjak da bi se Musliman asimiliralo u musliman, a musliman može biti bilo koje nacije. Citirao bih o ovome izvanredno zapažanje dvojice naših vrsnih intelektualaca dr. Enesa Karića i dr. Rešida Hafizovića u njihovom pogovoru knjizi Emira Šekiba Arslana "Zašto su muslimani zaostali, a drugi napredovali?", Sarajevo 1993. godine: 
 
-Napokon, kada je naše historijsko pamćenje postalo isto sto i posvemašnji zaborav, tada su nas, opet drugi, oslovili imenom Muslimani, ali samo zato da bi najavili lovnu sezonu na Muslimane, do istrebljenja. Zar naša svakodnevica nije najbolje svjedočanstvo za to? Nisu nas, naime, oslovili Muslimanima s ciljem da posvjeste porijeklo naših pravih duhovnih korijena i da nas nepogrešivo upute na već zaboravljenu duhovnu zavičajnost, već da bi nam, uz podsmijeh i prezir, priznali pravo na etnicitet koji nikako nema pravo na sopstvenu prošlost i na sopstveni duhovni kontinuitet. A ako bi nam to pravo i priznali kad su nas već bili usmjerili da koračamo tuđim putem i da budemo sudionici tuđe historije i tuđe kulturne tradicije. 
 
Ostaje termin musliman (u vjerskom smislu) i piše se malim "m", malim početnim slovom kao i kršćanin, hrišćanin, protestant... Termin musliman označava svakoga od milijardu pripadnika islamske vjere, bez obzira na to gdje žive, kojim jezikom govore i bez obzira na to koje su nacije. Poznato je da svaki od islamskih naroda ima svoje narodno ime. 

Termin Bosanac (i Hercegovac) potpuno je jasan i označava svakoga ko je rođen u Bosni i Hercegovini ili je to stekao življenjem u BiH. To je regionalni, geografski termin, a može biti i državni. U tome ima i sličnosti s terminom Srbijanac i Srbin. Srbin ne mora biti Srbijanac, kao što Bošnjak ne mora biti Bosanac. 
 
Ima čak i obrazovnih pojedinaca koji misle da se pod termin Bošnjak može podvesti Bošnjak-musliman, Bošnjak-katolik, Bošnjak-pravoslavac. To su proizvoljnosti, čak štetne proizvoljnosti koje mirišu na neku vrstu bh. unitarizma. Naši bh. pravoslavci su Srbi, a katolici Hrvati. Zna se od kada je to tako (druga polovica 19. vijeka) i zna se zašto. To se mora uvažavati, inače bismo sličili onima koji prave neko novo sveto trojstvo u tome. To ne. 

Izvor:  Faktor

11.11.2019.

"...hercegovacki ters

nema nikakvog smisla bez bosanskog sabura."

M.M.S.
06.11.2019.

Kafa

Pocela mi kafa smetati. Od svih mogucih stvari na svijetu, bas kafa! :(

13.10.2019.

Pecem kruh

iliti Kruv, kako ga je moja pokojna baka zvala u mom djetinjstvu.

Vidjecemo hoce li mi uspjeti. Svaki, ali ama bas svaki put, nesto mu fali - ili pregori, ili bude lijep i hrskav izvana a mljeckav iznutra, ili unutra bude poput zvake...

Danas sam probala sa cjelovitim psenicnim brasnom.

Ako uspije, moj i Sarin rucak ce biti topli kruv sa maslacem i/ili nutelom :)!

Dopisano satak kasnije: kruh je izasao k'o dusa! Hrskav izvana, mekan i vazdusast iznutra. Nestalo ga je 2/3 u roku of 15 minuta :) :) :)
07.10.2019.

Eh kad bi svi ovako mislili i postupali

1. Čija je zemlja po kojoj hodaš?

– Znaš li odgovor il' ne znaš?
Ako znaš, dobro je, ako ne znaš opet dobro je jer, odgovor te ne interesira.
A znaš li stvarno čija je zemlja po kojoj hodaš?
Po onomu što pišeš i govoriš vidljivo je da ne znaš čim je svojataš, za nju se vezuješ. Jedan od mnogobrojnih uzroka ljudske patnje i boli upravo je poistovjećivanje sa nekim ili nečim i svojatanje onoga što po zakonima prirode pripada svim ljudima. Poklon – dar koji dobiješ tvoj je, nije tvoje vlasništvo i za uvijek ostaje poklon. Odnos prema poklonu ujedno je pokazatelj tvog odnosa prema darivatelju.


Pa čija je zemlja po kojoj hodaš?
Odgovor: Njegova!, tebi na brigu i korištenje darovana. Zaboravljaš da si i ti Njegov, stvorenje Njegovo. Ti koji danas svojataš zemlju po kojoj hodaš, zapitaj se čija je bila prije 2000 godina i znaj da će je možda već sutra svojatati onaj koji bude jači od tebe, koji te iz nje protjera. To je sudbina „naciona“, onih koji svojataju ono što njihovo vlasništvo nije, pa neka ne plaču kad iz nje protjerani budu.

Ja njen jesam, ona moja nije! – „Ona je naša 'majka hraniteljica'!!“

http://hajjenezir.blogger.ba/
19.09.2019.

Catch 22

Ja i brat smo odrastajuci prosli pakao nasilja u porodici. Brat vise nego ja, i zivot ga je dalje odveo u pakao droge, nasilja i kriminala.

Odgovorni su bili nasi roditelji. Jedan za nasilje a drugi za necinjenje nista da zaustavi nasilje.Bilo je hiljadu "razloga" i opravdanja za ostanak u toksicnom braku zbog kojeg smo svi bili nesretni.

Odrastajuci, a kasnije i kao mlada zena, obecala sam sebi da moje dijete nikada nece biti,
- zrtva nasilja
- ispastati zbog gresaka njenih roditelja

Mojoj djevojcici je sada 11 godina. Nisam je mogla zastiti niti od nasilja (emocionalnog, hvala Bogu ne fizickog) niti od nasih gresaka.

I sa ovim sam naucila najtuzniju lekciju u mom zivotu do sada: Nemoguce je zastiti dijete od zivota! Mozemo mu dati svu ljubav i njeznost svijeta, topli dom, obilje hrane i odjece... skinuti mu zvijezde s neba, ali ne mozemo sprijeciti zivot da mu nanese bol.

Nije fer.

Image result for mother and child drawing
02.09.2019.

Uhvatio me

isijas. Heeeeej:ISIJAS! Mene! U 45-oj godini zivota! :( :( :(

12.08.2019.

Sretan

vam i bericetan Bajram, dragi moji blogeri!


Stariji postovi

dnevnik jedne kurtizane


Miris mame

Humanitarac

Prozorče
u moj život





Listaj, desno i lijevo! :)



Život,
razmišljanja, putesestvije

Bosanske

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
213843

Powered by Blogger.ba