glumio doktora Rashidija... kad bih ja birala :)

ne bi mogao prezivjeti u Francuskoj duze od ove dvije sedmice koliko cemo biti u Lionu :).

Prvo, nema pusit gdje hoces! Ni u hotelskoj sobi ne bi smio ali tu barem otvori prozor pa dimi u nebesa.

Medjutim, dorucak je ono sto ga najvise muci - u sali za dorucak ujutro nadjemo deset vrsta peciva, pet vrsta sireva i naravno neizostavni maslac. Uz to tu su i filter kafa, mlijeko i sok od narandze. Nema jaja i nema nista na kasiku/viljusku :). Jutros je smrknut samo kafu popio uz 'bem ti ovakav dorucak.

A ja bih sa kroasanima, finim sirevima i kafom mogla provesti 365 jutara ovdje :) :) :).

neki hotelcic ili guesthouse u blizini Francuske Ambasade u Saraj'vu. Ulica je Mehmed Bega Kapetanovica Ljubusaka, tamo negdje oko Dzidzikovca. Ima li ista da se moze pjeske dobaciti od hotela do ambasade?

me ambasador BiH u Pakistanu, pitanjem - da li Livno pripada Bosni ili Hercegovini.

Bas me zadever'o. Rekoh mu da pripada u Bosni.

Bice da je odgovor tacan jer je Robin dobio bosansku vizu u roku od 24 sata nakon odgovora :).

da stvarno volim jutra kad me doceka pokoji novi Tramov post :). Pa tako i ovaj posljednji o otrovu :).

A volim i kad Bugojno.ba poprica sa fra Mirkom Majdandzicem. Fra Mirko je birvaktile sluzio u crkvi sv. Ante u Bugojnu i to je jedini period u mom zivotu kad sam uzivala ici na mise ponocnice ali i gradjanska okupljanja ispred crkve gdje je fra Mirko svirao i pjevao sa okupljenima. Jednako je okupljao katolike, pravoslavce i muslimane pjesmom, veselom rijeci i sarmantnim osmjehom.

U posljednjem intervjuu sa Bugojno.ba fra Mirko daje svoje misljenje o nedavnim presudama u Hagu:

https://www.bug.ba/fra-majdandzic-ljudi-u-bih-znaju-zivjeti-jedni-s-drugima.html

Dvije preduge godine nema me u Bosni! Da mi je neko nekada rekao da Bugojna necu vidjeti dvije godina nasmijala bih mu se u lice i nazvala ga ludim. Ali covjek nikada ne zna u kom ga pravcu sudbina moze odvuci.

Akobogda eto nas u decembru, taman za Sarin deseti rodjendan. Nedostajala je dedi, a nedostaje i dedo nama. Vec unaprijed sam u mislima u nasoj staroj kuhinji, radio Kalman je ukljucen od momenta kad se tata probudio i nalozio vatru, i sad se na sporetu krcka rucak dok nam brat sprema kafu a na kuhinjski prozor se lijepe bijele pahulje. Nadam se da cemo ove godine imati bijeli Bozic i Novu Godinu, nekako je sve drugacije kad je avlija pokrivena plastom snijega.

Moram nagovoriti Samiru da Novu docekamo u Saraj'vu. Volim Coline pjesme, mada bi mi bilo draze da je opet Merlin pred Vjecnom Vatrom :)

dana, sedmica, mjeseci... sam konstantno umorna. Ujutro i do rucka i nekako; popodne krahiram svakodnevno.

Covjek bi rekao nije to neki ogroman problem ali u biti jeste. Odlazem zadatke i aktivnosti na poslu, ukoliko iole zahtjevaju bilo koji nivo umne prisutnosti i koncetracije. Imala bih stosta za blog napisati, ali nemam energije ni da napisem post od tri recenice. Kad dodjem kuci nizasta sam. Umjesto da s djetetom popricam o danu, skoli, da provjerim sa njom domaci rad... ja se jednostavno zavucem pod deku i kunjam dok ne dodje vrijeme Sari za spavanje. I onda se sa njom samo prebacim u krevet.

Doktor mi je na prvu preporucio anti-depresante, ali onda je povukao tu preporuku pa izvrsio krvne pretrage da vidi sta nedostaje organizmu. Nedostaju zeljezo i vitamin D. Ukljucio mi je vitaminsku terapiju sa zeljezom, vitaminom  D i vitamin B kompleksom. Sad za sad jos uvijek ne primjecujem nikakvu promjenu :(.

I kontam nesto ovih dana kako zdravlje, kao i mnogi, uzimam zdravo za gotovo.

Al' eto. Napisala sam post :).

...

na bloggeru ne mozes napisati iole provokativan tekst a da ne budes automatski napadnut, izvrjedjan i ispljuvan.

"Steta" sto to nekima od meni dragih blogera to plaho smeta :P :P :P

Citam neke od njihovih posljednjih postova i ne mogu ne primjetiti izljeve ciste mrznje i bijesa u komentarima cisto zato sto pitaju pitanja koja danas svi trebamo pitati u dragoj nam Bosni i Hercegovini. Ljudi, umjesto da se zapitaju zasto drustvo koje nas okruzuje (nase drustvo, by the way) jeste takvo kakvo jeste, postaju poput pasa oboljelih od bjesnila koji u svom ludilu znaju samo da laju i grizu. Nevjerovatno.

Mislim da su nam na danasnjem vaktu provokativna pitanja itekako potrebna. Samo-kritika (sebe, drustva, drzave...) moze donijeti samo dobitak. Zabijati glavu u pijesak i tvrdoglavo odbijati priznati da smo puni mana, te velicati samo vrline koje dizemo do oblaka - dokle ce nas to dovesti?

Eto Bosnjaci su naj- narod na svijetu. Nema boljega! Nijedan narod do sada, pa ni sada - bas danas, nije osjetio toliko bola, progona i istrebljenja kao Bosnjaci. Jebes Palestinu, kakvi Rohingyie, milioni djece sirom planete na rubu istrebljenja, mrtva djeca Sirije... nista od toga se ne moze porediti sa velicinom Bosnjaka, patnjom i progonom Bosnjaka, dobrotom Bosnjaka. A u Bosni ko najvise tlaci i jebe Bosnjake? Usudjujem li se reci?

U glavnom medicinskom centru u glavnom gradu drzave vise nemamo ni najosnovnijih lijekova za borbu protiv raka. O bolesnicima kojima je potrebna transplatacija organa da i ne govorimo. Vecina ljudi (barem oni koje ja znam) rade "na crno", bez ikakvih radnickih prava. Pitka voda zatrovana. Od prosjecne penzije starije osobe jedva da mogu pokriti troskove kruha i struje. Obrazovni sistem pluta poput truhlog debla u usmrdjenoj rijeci vec desetljecima.

Ali jesi li zinuo "a" na bilo sta od gore navedenoga odmah si drzavni neprijatelj br. 1, i uz to uvijek se nadje razloga da ti se nekako prikaci naziv bosnjackog neprijatelja br. 1. Pises protiv terorizma? Neprijatelj si Bosnjaka! Pises o otrovanoj vodi? Neprijatelj si Bosnjaka! Pises protiv truhlog zdravstva? Neprijatelj si Bosnjaka! Pises o nezaposlenosti, penzionerima koji traze hranu po kontejnerima, djeci koja bi trebala imati pravo na inkluzivno i kvalitetno obrazovanje... Sta si? Pa neprijatelj Bosnjaka bezbeli!

Eto... sad cu i ja ispast neprijatelj Bosne i Bosnjaka.