Kad sam bila mala, nisam bila neka maza. Brat jeste. A ni mama nije bila neka maza prema meni (kad sam bila mala). Bila je puna njeznosti i ljubavi, ali nije se nesto mazila sa mnom.
Kad sam odrasla, mama je htjela vecu bliskost sa mnom, zeljela je tada da se mazimo. Ja tada nisam htjela. Smetali su mi njeni (po meni) prekomjerni izlivi njeznosti, zagrljaji. Nije mi nikada postala najbolja prijateljica, iako je ona to silno zeljela! Ali eto, nije nam se dalo, mama.
***
Fastforward 30 i plus godina kasnije.
Do prije tacno dvije sedmice, moja djevojcica je spavala sam mnom. Prije sna, obavezna je bila prica, puno mazenja, a zaspala bi najcesce tako sto bi se zavukla ispod moje ruke i naslonila glavicu na moje grudi. Ah da, i uz zahtjev da joj mrsim kosu sve dok ne utone u san.
Molila sam se Bogu da ovi momenti potraju. Jer znam, u decembru joj je 13 godina, postaje punokrvni tinejdzer i ko zna sta ce biti sa mamom.
Ocekivala sam da ce proces biti postepen, da cemo imati priliku i ja i ona naviknuti se na promjene.
Prije dvije sedmice, moja djevojcica je objavila, "hocu svoju sobu, svoj vlastiti kutak koji ce pripadati samo meni. I hocu da probam da spavam sama, iako me strah. Mislim da sam spremna!"
Srce mi je prvo zastalo pa onda pocelo preskakati, ali se ubrzo smirilo. To da hoce svoj mali kutak, pa to je sasvim normalno i naravno da cemo joj to omoguciti. Ali za spavanje... znam, bice je strah, nema sanse da iz faze u kojoj spava na maminim grudima predje na fazu da spava sama u odvojenoj sobi.
Nema sanse - SIPAK! :) :(
Prvu noc nakon seobe sam ostala budna do 4 ujutro cekajuci je da se (kao u proslosti) vrati mami pod skute. Jok! Drugu, trecu, cetvrtu noc - jok!
Vidim joj prvih dana zakrvavljene okice i podocnjake, znak da vecinu noci nije spavala, ali ne predaje se mala vjestica. Predlazem da mama prespava u njenoj sobi par dana (molim u sebi: par mjeseci, godina...), ona odbija. Predlazem da barem prilegnem sa njom dok ne zaspe (pricat cemo price, mrsit cu joj kosu do ke zaspe...), ona opet odbija.
I eto tako. Dijete postalo djevojcica, djevojcica ce uskoro biti djevojka, djevojka zena. Hocu li joj biti najbolja prijateljica? Hoce li se meni okrenuti u momentima bola i nevolje? Hocu li i znati za njene boli?
Kuda lete rode?